JORGOVAN 2015

Kada bih rekla da ne volim vise jorgovan, to bi bila jedna velika laz.

Kako onda reci da nesto toliko volis, a da ta ljubav prelazi u ne voliti, jer tesko mi je reci da ga mrzim?


Svake godine u isto vrijeme, kad krene onaj prvi cvat, u mojoj glavi odvijaju se uvijek jedne te iste slike.


To su slike koje prate vec vise od 20 godina ili bilo bi bolje reci da su to slike koje me prate vec cijeli zivot.


Prije bih svake godine cim se pojavi prvi onaj mali sicusni cvat trcala prema jorgovanu samo da osjetim u nosu onaj karatkeristicni miris i uzivala bih u svakom momentu tog jorgovana…ali vec par godina…posmatram taj cvijet samo iz daljine i dodjem mu tek toliko blizu da mogu da napravim lijepu fotografiju.


Ne znam koliko nas jos na ovom svijetu ima koji toliko volimo taj miris jorgovana i ne znam koliko nas jos na svijetu ima koji se grcimo od tog mirisa?


Mozda nema niko vise osim mene.


Volim i bijeli jorgovan i onaj takozvani kiceni, ali onaj orginal jorgovan mi je najdrazi i vidim da vec cvate uveliko, ali jos ne znam dal cu pomirisati taj cvat i dopustiti da se odvija kino u glavi.


Mozda bih trebala, jer dalek je jos onaj tamo neki April.

 

A za pjesmu cemo lako, jorgovan mi je u krvi

Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

3 komentara

Komentariši