Hvala ti za sve ove divne pjesme…

Pljustala je septembarska kisa po ulicama gradica.
Ne znam tacno zasto ili kako, ali nasla sam se na Studentskom Ljetu 1988.

Bilo mi je jedva 12 godina.

Niko taj dan nije bio sretniji od mene, jer to je za mene bilo tad nesto veliko ko brdo.

Uvjek sam nekako zelila u tim svojim mladim godinama da budem medju starijima, jer sam se tada osjecala starije, moji vrsnjaci su za mene bili djeca

Sjecam se ko kroz maglu ko je sve bio tu, gdje smo hodali, sta sam pila (kenijadu, u tad jednom jako popularnom kaficu pored Bosne)
i smijala sam se i zelila da jednog dana budem tako "cool" kao ta sva raja.

Studentsko Ljeto je takmicarskog duha i uvjek bi, kako se ja sjecam, dolazio tako neki poznati pjevac ili pjevacica kao gost.

Te noci zabavljao nas je Ljuba Moljac, covjek koji je bio poznat po svom humoru i bio je stvarno smijesan.

Bio je tu i taj covjek sa gitarom za kojeg ja ranije nikad nisam cula.
(uvjerena sam da sam cula i ranije neku njegovu pjesmu, ali nisam znala ko je pjeva)

Kemal Monteno.

Kemal Monteno je bio za mene i moj zivot prvi pjevac, muzicar kojeg sam vidjela uzivo na bini i neznam zasto, ali zaljubila sam se nenormalno u tu pjesmu "Gitaro moja".

Za mene je to bila magicna noc i koje cu se uvjek sjecati.
Uvjerena sam da je ta noc uticala na mene i probudila moju zelju i moju ljubav prema muzici.

Uglavnom, vremenom je moj ukus muzike se mijenjao i zaboravila bih jedno vrijeme na Montena, ali zaista je bilo cudno da je u svakom periodu mog zivota postojala bar po jedna pjesma koja je bila od tog covjeka kojeg sam zaista cijenila i kojeg sam gledala kao izuzetno dobrog muzicara.Kazu oni koji su ga poznavali da je bio pravo raja i izuzetno dobar covjek.
Ja vjerujem da je to istina.

I da vise ne pisem evo ovako;

Vjerujem i znam da su ga voljeli slusati i mladi i stari.

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

3 komentara

Komentariši