Pao je snijeg.

Mrzim dane poput ovih.
Kad sve ono duboko skriveno dodje opet i dijeli vrijeme samnom.
Moje vrijeme.
A nemas uopste snagu da tome kazes: "IDI"!

Pusti nek ide sve u zaborav, sve ono sto boli.

Pustila sam i nije da me boli, vec to su oziljci koji su zamladili, ali uvjek s vremena na vrijeme pocnu da zuljaju.
A takav zulj…hm…zna da zaboli kao i svjeza rana.

I sto vise starim, sve mi vise stvari postaju jasne.

Nista vise u ovom zivotu nije bitno kao svijest i osjecaj onoga sto se trenutno desava.

To se mora slaviti.

Ps.Sretan ti rodjendan Hadzo.

Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

2 komentara

Komentariši