Ispravila sam neke stvari, bilo je to davno kad sam to napisala.
Al nekako mi se dopalo.
Hajde rekoh, da podjelim sa vama 
Sanjam te
Moj san trajao je vječnost.
U mom snu našli smo se na mističnom mjestu.
Gledao si me kao da si se probudio iz kome, nisi znao ko sam ja…
A ja sam te uvjek nekako željela, jer voljela sam sjaj tvojih očiju.
Jedno aprilsko predvečerje popraćeno kišom,
dok kupa stari kamen koji čuva milion malih i velikih tajni,
sve mi miriše na čežnju i ogromnu nadu,
a mene je bilo sramota da stojim tu ispred tebe,
čekajući da razumiješ da mi toliko značiš.
Možda nisam ni ja znala ko si ti,
ali znala sam da te poznajem, već toliko dugo da može biti dovoljno za 100 života.
Bez ijednog tvog dodira, bez da mi to neko kaže.
Zamišljala sam miris tvoje, kišom okupane kose.
Vidim tvoje ruke, lijepe su, muške, ali nježne…
Zamišljam ih kako se igraju u mojoj kosi.
I čini mi se da živim za onaj trenutak kad shvatiš gdje je tvoje mjesto,
a sve mi govori da znat ċeš na kraju da oduvjek je bilo pored mene.
I dok te gledam, znam da si topao,
tvoja aura treperi kao vatra u tihom kaminu,
osjećam da su tvoje usne slatke kao uzrela divlja smokva
…nikad ih neću dotaći usnama svojim.
A želim samo da te mazim kao malo čupavo mače,
i pusti me samo da udišem miris tebe,
da u svojoj samoći imam čega da se sjećam,
dok ne završi ovaj život moj, bez tebe.
Uklete su naše duše u ovom životu, koje su nekad bilo jedno.
Ne sjećaš se više moje duše, al eto,
meni podareno je prokleto sjećanje na tvoju.
Ploop, puče san ko sapunice balon.
B.M 1995
schön 🙂
Ovo ie @senorita kad prepozna trenutak iz proslosti 😀
Gracia gracias 🙂
Ma ovo je blentava Senjora koja se sama sebi cudi sta sve pise 😀