Dobro sazvaci, ko jebenu zvaku koju mrzis, koja se otrcala zvakajuci u ustima, koja vise nema nikakvog okusa, a zao ti je baciti, jer nemas druge u dzepu…
Zatim je ispljuj i izgazi je nogama.
Ne daj da se lijepi za dzon cipele, ne nosi je ponovo sa sobom.
Zaboravi i idi dalje.
Ne okreci se sine, nema tu vise fajde.
Izbrisi ljutnju, oprosti i spakuj lijepo ponos na pravo mjestu u mozgu i dignute glave kreni dalje.
Jer, sve je to bio slucajni susret kojem niko vise ne treba da predaje znacaj, a najmanje ja.
genau 🙂
Lijepo i odlucno 🙂
Odlucila sam ipak ne misliti vise na to, moram samo nagovoriti onaj unutrasnji glas da suti kad se toga sjeti i da mi ne pominje vise.
Ćao Senorita, šta se to dogodilo kod tebe u 2 dana, mislim na ovaj i prethodni post?
ali odluka ti je prava,
što bi rekla jjedna moja frendica u second hand i ‘fiknuti u smeće’
volim Igyy
Denys Finch…bilo je i proslo je.
To me raduje, ugodi sebi ne trosi se tek tako. sa srecom Bandida 😉