Amidza Ibro je najstraiji covjek u selu.
Sa svojih osamdeset i kusur jos se super drzi.
Kad ga pitas za zdravlje kaze da je dobro,al samo ga noge bole, veli.
Nikakvo cudo nakon tako teskog zivota.
Zivio je prije na brdu.
Trebalo je nahraniti desetero djece, masala, a vreca brasna pukne dok si reko keks.
Trebalo je sici svako par dana do sela i uznijeti uz brdo sve to sto je bilo potrebno, jer gore nista nije bilo osim predivne prirode.
Imao je ovce i krave i pcelarstvom se bavio.
Pa hajde obradjuj zemljiste, pa hajde u sumu, uvijek posla koliko god hoces. A gdje je jos plus ono ici zaraditi koji dinar.
Kucica je bila malena i skromna i uvjek bi govorio da nema tijesne kuce, gdje nema bijesne celjadi.
Uglavnom, kako godine prodjose, odose djeca svojim putevima, u tom dodje i rat, osta on sam sa svojom zenom i presele se oni u selo.
Prije nekoliko godina umrla je njegova Hajra.
Ostao je amidza Ibro sam pod milim Bogom i kad ga noge ponesu uzme on svoj stap u ruke i krene kroz selo, pa dokle dodje.
"Bujrum amidza Ibro, moze li jedna kafica ili ces rakijicu"?
"Nemoj mi kafe, star sam za rakije, al deder daj koju".
I tako onda pocne amidza Ibro da prica o svemu i svacemu.
Neznam kome, al sam cula, prico je tako jednom amidza Ibro kako mu pred vrata, nedavno, dodje zena osrednjih godina, Romskog porijekla.
Pita ga da joj da koji dinar.
Kaze ti on njoj, da nema dobru penziju, ali bi se zenio, sam je i dosadno mu je, treba mu neko da nije sam.
Ona mu na to rece da nezna nista da radi po kuci i oko kuce, da nije nicemu naucena plaho i da nije za udaje.
Na to joj rece amidza Ibro da je dovoljno da zna kafu peci i da zna leci.
Okrenula se, kaze, i otisla i nikad vise nije dosla.
Na kraju krajeva, amidza Ibro nikad i poslije svega, nije izgubio svoj humor.
A zar to nije jedna divna ljudska osobina? 
Ustvari, mozda je on to mislio i ozbiljno…
…jer nije lako biti sam, kad tako ostaris.
Nisam znao da brašno tako lako puca, jel to nešto ko barut? :~)
Cosmo, zamisli porodicu od desetero djece i oca i majke, kako nece? 🙂
Pravile se pite i pogace stalno.
Osamdeset godina i zenio bi se 😛
Pa ja, hoce civjek jos sta da prozivi 🙂
Vala bas…humor ti je kao kad Hata (rahmet joj dusi) “izvuce” ,na sijelu,iz zadnjice mjesavinu rasola i bjelog luka a majka bi…opet Hato onaj tvoj rasol i lukmira???
Sa nepunih osamnaest godina sam pobjegao od Hata i rasola a ozenio bih takove SAMO pod prijetnjom puscane cijevi…a ni tada…majke mi moje.
Vidim,jasno je to uocljivo,da nisam usamljen danas …glede bijega od Hatinog “izvlacenja” rasola.
Dobro de,ne kazem da si rasolem “izvlakusu” dala ali…ne vidim razlike ,u javljanju straznjica;kada urbana “pusiona” konoplje biva zalivena sa BRLJOM pa se duska na supak.
Zene se Bosnjaci/Bosanci sa svim i svacim samo da Hata nije.
Mogu dokazati tvrdnju.
A amidza…stace hud covjek…sudbina mu takova.
Znas sta Senorita…da sam pokojni Zeljko Malnar sada bih te pred publikumom pozvao da mi “pospusis”
No,kako nisam Zeljko a ni popio bjezeci od morala rado te ostavljam da svoj jezik upotrijebis kod Amidze Idriza.
Ko stvorena si za to a ja cu vec platiti tvoje stvorenje.Kuzis??…slobodno Amidzi Idrizu saopsti.
Donacija je moja.
Zivi i zdravi bili
da,pobjeze mi misao pa je hvatam i tipkam:
Novokomponirana Hata ,hajde de,i njen substrat Joka-na) nije nista dugo do CELILOZA koja imitira VISKOZU a covjek,,,covjek bome to ima u gacama,na supku,na glavi kao i salu jal kravati zgodnih za vjesanje poeta kada ne vide izlaza iz CELULOZE
Naravno,receno je primjenljivo na zene “banditose” u celulozi a nikako na zene od prirodne VISKOZE…ako ti sta moze pomoci moje promisljanje…u sto sumnjam
Postojanost…odakle si ti?
Iz kojeg razloga me nakiljaš i javno ismijavaš?
Šta sam ti to uradila?
Cuj odakle sam…pa iz pizde materine…odakle bih bio
Nista1
“Dotako sam dno zivota” pa se dno javlja i mene,eto,na muke stavlja
Ne volim zlocu u nanosu ismijavanja…pa to ti je
Kada me tako sta strefi…kuku onom ko strelice odapinje
Oprosti ako sam te nehotice takno…a jesam …ocito
Očito nisi, samo sam te najozbiljnije pitala.
Nit sam bilo kakve strelice odapela, a pogotove ne u tvom pravcu.
Prema tome, uozbilji se i odgovori na ozbiljno pitanje: što me javno ismijavaš, bezrazložno?
Nisam valjda iz vucije jazbine i vucicu sisao!?
No,ako te i to zadovoljava meni ni u “dzep ni iz dzepa” …nit na volju nit na nevolju;)
Ako procitas post vidjeti ces da citanje stvara drugi dojam od tvoje tvrdnje u komentaru.
Ne radi se o meni kao meti i nisam “pravac” definisao.
Onako,dopustam si ocitovanje pa kada je nesmotreno ti OPROSTI na pogresnom adresiranju
Nadam se da je razlozeno
hvala!
Hajd dobro, neka ti bude, meni je podpuno svejedno, nisam nista svojim objavljenim postom ruzno rekla o bilo kome prema tome…
Samo sam komentarisala na tvoj komentar, nista vise.
.. jedna topla, šarmantno napisana ljudska priča,
u kojoj po meni uopće nije bitan amidžin osjećaj za humor, nego njegov optimizam..
Nisu bitne ni godine, ili na kojem od krajeva Svijeta živimo,
bitno je da se nismo sebiči i da imamo energiju, snagu volje i želje da još nekome pružimo ljubav u životu.
.. Možda se ta žena iz priče, nekad kasnije i pokajala što nije ostala,
hajd’ znaj.
lijep pozdrav za tebe Senorita!
_
Mnogo ti hvala draga Tango 🙂
Zanimljiva prica koja me nasmijala. Volim takve stare osobe, koje se ne pretvore samo u cangrizala. Lijepo je kada te optimizam i dosjetljivost ne napuste ni u starosti.
Upravo tako sreco 😉