Mostar mi je posebno drag grad, jedino sto me smeta je to da je uvjek prepun kad sam ja tu.
Sanjala sam da sam u Mostaru.
Divan je dan, ja u svojoj ljetnoj haljinici.
Nigdje nikoga tu, prazno je.
Ja na mostu, stojim i razgledam.
Onaj kamen blijesti u odsjaju Sunca i sve je tako svijetlo.
Rijeka ispod mirno tece, tako je lijepa.
Ja sam presretna i osjecam neki ogroman mir u srcu i dusi.
Mora da ovako izgleda raj
Ispunila sam sebi zelju i sanjala sam prazan Mostar
Ovaj san je bio jedan od drazih, mislim da cu ga dugo pamtiti.
A sto me vuce toliko zelja da provedem par dana u Mostaru?
Kad je najbolje?
U proljece?
Uvijek 😛
Eh, al ne mogu ja uvjek otici 😀