Grmi i sijeva…nesto se sprema u mirisu kasnog Aprila sto podsjeca na Juni.
Pijem Colu Zero i jedem ljesnjake mozda pet godina stare, smekaju na neki konjak u kojem su stajali nekih pet godina.
A jos se osjeti ukus ljesnjaka.
Ovo vrijeme poziva na zesce stoniranje u 2 i 34 i Black Sabbath kad se oblaci navlace i lice na smak svijeta u tamnoj noci.
Cek da zapalim, ev.
Gori vatra, podsjeca sve ovo na pakao.
Mrzim kad sam umorna, a u meni hiljadu vrtipraha sto mi nedaju spavati.
Mrzim jutra poput ovih kad mi zivci rade po citavom tijelu, kad sam puna energije i kad neznam gdje cu snjom.
Mrzim to kad mi se slusa glasno muzika, a nemam volje da je odvrnem.
Ljudi misle da je paklu vatreno i ruzno, a ne vide da zive u paklu.
Zivimo u paklu.
Tamo ce nam biti bolje.
Neka grmi i neka sijeva.
http://www.youtube.com/watch?v=Nxgtk_3qwXw
Pozelila sam se probuditi u svojoj sobi.
Ma de… odvadi malo! 😀
Pa sto bi, jer sve sto odvadim, ostao bi krnjav ostatak 🙂