Cim dodje proljece ja se odmah sjetim svog djetinstva.
Do 7 godine nije bilo bas sve lijepo, jer sam zivila u gradu i nisam imala neku svoju malu raju, ali sam zato uzivala kad odem u Jugu.
Bila sam jedan malo veci vrtiprah.
Starci su nam uvjek kupovali lijepe igracke i najvise sam volila da se igram sa malim zivotinjskim figuricama, a imala sam i figurice Strumfova ko i njihovu kucicu.
To mi je jedno vrijeme bila glavna zanimacija, a poslije barbike, naravno.( sa barbikama sam se prestala igrati kad bi Ken svaki put zavrsio na jednoj od njih, tad sam skontala da tu nesto nije kako treba :D)
Eh, kad sam pocela da zivim na selu, ja nisam nikad kuci dolazila, da je ikako moglo spavala bi vani.
Uvjek neki copor djece u komsiluku i glavno je bilo ono,”hajmo zmire”, pa kad to dosadi hoce curice lastisa da razbace, a meni mukaaaa od lastisa, nikad nisam volila ko ni ono “izmedju dvije vatre”…to su mi bile najmrze igre, pogotovo kad su curice pocele da zapicavaju, ja uvjek u sebi mislila kako ih nije stid da skacu ko koze uz onaj lastis, a siske se tresu 😀
Dobro, nije sad rijec o tome, vec hocu da vam pricam sta sam ja ko dijete sve radila.
Kad mama zabrani igracke, ja obicno nadjem zanimaciju vani.
Volila sam nenormalno da se igram sa blatom, pravila nekakve kolacice u fol, a odjeca na meni uzasno prljava.
Nista to meni nije smetalo.
Toga sam se mogla igrati citav dan (valjda je to razlog sto volim i danas dan da kuham :D)
Pa onda igranje uz koje kakve potocice, one crvene futrovane gumene cizme sto je svako dijete imalo tad, bile su vrh vrhova za takve igre, a ja ko idiot budem mokra ne do koljena vec do kukova 😀
Biciklo je bila posebna prica.
Kad sam naucila da vozim biciklo, nije bilo dana da nisam po onoj kaldrmi jedno sto puta tamo vamo na svom biciklu djirala 😀
Bilo je zuto.
Neznam koliko puta sam pala sa njega, ali sjecam se da sam se dva puta posteno razbila, jednom sam zgulila palac desne ruke, a drugi put koljeno, joooj ja placem, boli me, a krv lije iz onog razbijenog koljena, malo odbolovala i drugi dan opet na biciklo.
Jedan dan sam pala sa nekakve vrbe u nekakvu baricu, pravo se razbila, dosla kuci sva morka, a po meni nekakve gliste se polijepile 😀
Padala sam i na nos i danas dan imam tu oziljak, (tad sam nos slomila pa je to bio razlog dugo godina kasnije sto sam ga morala operisati) a iskreno receno puna sam takvih suvenira iz djetinstva, imam taj na koljenu, taj na nosu i na desnoj ruci kod malog prsta nosim jos oziljak zato sto sam jedne zime sa sahonicama zavrsila u ogradi koju je moj stari napravio od nekakvog zeljeza i tu sam ruku zgulila.Krv lila ko u prici.
Imam jos skoro nevidne oziljke od macaka sto su me grebale kroz zivot, i slomljen mali prst desne noge, mogu skroz da ga uvrnem sad, a ne boli me 😀
Jednom me je krava mlatnula rogom, mislila sam da cu umrijeti, a ovna kojem se vukao rep po podu i koji je imao najvece rogove koje sam ja u zivotu vidjela volila su i djeca iz komsiluka.
Dolazili su i molili da ga pusti moja stara iz stale da nas moze da ganja po putu 😀
Jest bio blesav taj Beki, uspio je rogovima da probije vrata stale 😀
Bio je jak samo tako, kad mlatne rogovima, nosis fleke po nogama po 10 dana 😀
Uzivala sam skakati u sijenu na tavanu stale, kad dodje jesen isla sam skakati po onom liscu u sumama, bila gore u sumi nekakva duga loza, pa smo se tu igrali Tarzana 😀
Zimi stalno vani na sahonicama, pa ides na one injekcije, bolestan, a makar jednom na dan odes da se spustis sa brijega.
Ali ipak, proljece mi je bilo najdraze radi kradje tresanja 😀
A kad prodju tresnje i dodje ljeto ides u kradju pecenjeka.Eh…
Imali smo ti mi to sve u vrtu, ali dzaba, tudje je bilo sladje.
Kad razmislim imala sam prelijepo djetinstvo i bezbrizno djetinstvo i sve ove oziljke nekako sa ponosom nosim, svaki od njih volim 🙂
Da mi je jos samo jedan tren u taj jedan dan.
Kao sto reko ja sam bila nevidjeni vrtiprah, niceg mene nije bilo strah, a kad razmislim, pa nije ni danas, sad mi pada na um i trazim vec uveliko gdje cu Bangee skakati sa kakvog mosta 😀
Hajde da cujem vas kakvi ste vi bili kao djeca?
Cim ste se najvise igrali?
Bilo tebi zanimljivo….prvo 7 godina u Njemackoj, pa u Bosnu, pa opet u Njemacku:))) nije ni cudo sto si uzivala na selu poslije…. Ja sam se igrala klikera, lopte na male, kosarke, “slikica”, hulahop mogla vrtiti do besvjesti….. Kako sam zivjela u gradu, odmah preko puta policijske stanice, nije mi bilo mrsko se igrati ni “lopova i policajaca”, “partizana i svaba” su se igrali gotovo svi, hahahaha…. Lutkice su bila samo za kisne dane, kada nismo mogli zbog nje napolje, ali i tada ne previse, jer bi brat na meni isprobavao one “kung fu” poteze, pa je mojim starcima uvijek bilo veselo zbog nas….
Al ipak nezaboravni dani u Jugi…prelijepa Juga.
Klikeri… Pa uvijek neke družine i neka tajna udruženja, valjda rezultat gomile knjiga (tad su mi Ćopić i Lovrak bili omiljeni pisci), kasije već žmire i ganje s curicama, pa se ono fol sakriješ sa simpatijom koja ti preko noći postane cura i zaborave na vas..