Promjene u zraku.

Dolazi proljece i sve se polako budi, samo ja jos nisam bas horna.

Ima nekih stvari koje me jos tiste i gdje valjda treba vrijeme da odradi svoje.

Neke stvari ce mozda vrijeme i promjeniti, ali neke ljude nikad nece.

Ma i nije vise toliko ni bitno.

Bitno je da sam ja naucila kako s tim i bitno mi je da vise ne sutim, onome ko mi parlaca jezicinom ko zmijuga, podrazumijeva se.

Ponekad se i sama sebe uplasim, kad cujem sta sve dodje iz mojih usta zauzvrat

Valjda i zivci nisu vise kako treba, a valjda i sa godinama to dodje, hajd ga znaj…al nije lose

Prosle sebnice poceo se kofrciti neki lik(od odprilike nekih 17-18 godina) u busu, sa zadnjeg sjedista vice kako ja neznam voziti, a mene huja ufati, pa se fino proderem kroz citav bus da necu dopustiti da me neko tako vrijedja i da nemam problem s tim izbaciti ga na van!

Suti cijeli bus, mora da je do mog tona…i ja kontam u sebi…aha…tako znaci se moraju odgajati poneki ljudi

Odoh voziti bus, mozda mi opet neko izvuce zivce, jadan on ili ona

 

 

 

Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

3 komentara

Komentariši