Znalo je tog covjeka dosta ljudi.
Ja sam ga upoznala tek poslije rata.
Sjedio je uvjek ispred dvorane puseci pljugu i cugajuci nesto.
Radio je nekad u Njemackoj neko vrijeme pa je eto docekao i tu neku svabsku penziju.
Vecinom je bio uvjek okruzen nekom omladinom i nije bio skrt, castio je uvjek cigarama, alkoholom i tako to.
Uglavnom, zasto ja pisem sad o njemu je to da sam se sjetila necega, pa uvjek kad se toga sjetim nasmijem se bas ono od srca.
Jedne prilike se tako sjedilo, cugalo, pa je bila pocela prica o toj rodbini sto radi po Njemackoj.
Neko dobaci kao kako bi rodbina koja zivi tamo trebala da pomaze parama.
A na to ce ti legendarni Deda Brisa : "ma sta, kaze, ja tolike godine radio u Njemackoj i niko se nije sjetio ni marke da mi posalje"! 
Umro je ja mislim nekad 2004-2005 sam u svojoj sobici.
Mozda ga jos neko pamti i mozda ga se jos neko sjeca, ali meni ce uvjek ostati po tome u sjecanju.
Imao je jos dosta svojih bisera.
Bila jedna zenska, onako dok se nije porodila, imala je finu figuricu, pa kad se porodila, malo se razvalila.
Sreo je on nju i njenog tadasnjeg muza na ulici i fino se pozdravio kao i uvjek i pogleda u njega pa u nju i rece mrtvo hladno: "aaaa sta uradi od onakve zene"!
Ljudi razjebu drzavu, a da nece zenu
( lajo, lajava, al nisam ja tu uzrecicu izmislila, nisam ja zloca, drugi su)
(tad sam se ja ko malo postidila i smrsala skoro 20 kila)
Do iduceg citanja, neka vam lijepo prodje ovaj petak 13, ja odoh na mini putovanje. Nadam se da me iduci Hard Rock Cafe ceka 
, a hoce.
al’ se nekad dobra muzika pravila, baš 🙂
Stara maglajska raja:)))