29.Decembar.1968 – 18.Mart.2013

Eto moj hadzo dogurao si konacno do onoga sto si oduvjek naslucivao.

Bio si u pravu kad si rekao ljetos da se nikad vise necemo vidjeti.

Bio si dugo godina dio mog zivota i prozivili smo nesto skupa sto drugi nikad nece moci razumjeti.

Samo ja i ti.

Onako kako smo uvjek govorili.Samo ja i ti.

Uopste neznam kako cu zalijeciti ovu ranu. Znali smo vec odavno da nemamo zajednicke buducnosti i da cemo doci kad tad do onog puta koji se racva.Onog putica o kojem smo pricali nekad.

Falila nam je uvjek ona gumica sto brise ruzne trenutke u zivotu da isbrisemo ono sto nije u zivotu valjalo, ono sto smo grijesili.

Ali sta da ja radim sada bez one jebene gumice sto brise sve i da izbrisem tvoju iznenadnu smrt.

Hvala ti da si dosao u moj zivot i spasio me kao niko sto nije, a to kako nek ostane nasa tajna.

Neka si na kraju mahalasima pokazao da nisi umro od droge kako su drugi svi ocekivali da bi mogli za tobom reci:" eno ga rokno se"!!!

Ostao si do samog kraja covjek i dostojan sebi iako su ti bili okacili zvono da ga nosis na ledjima za tatine i guzonjine sinove, da se uvjek moze na tebe sve u carsiji svaliti i da niko nikad nije kriv samo ti Kostro.

Falit ces mi citav moj zivot, falit ces mi dok disem, dok sam ziva dok se budim i spavam i svaki put kad pomislim na tebe nosit cu u srcu pored lijepih trenutaka i onu neopisivu gorcinu za koju smo znali samo ja i ti i nikad niko drugi vise.

Doci cu ti na mezar i proucit cu ti Fatihu, onako kako i trazio od mene, ali nikad te necu pustiti da odes od mene.

Uvjek ces treperiti tu negdje i bit ces za mene svjetlost na kraju tunela u nadi dok te ponovo ne sretnem.

Bas onako kako si i ti govorio za mene dok si bio ziv.

Pocivaj u miru moj najdrazi druze.

Pocivaj u vjecnom miru moj hadzo Kostro.

Sve ti iskreno halalim.

Tvoja Mrvica.