Ja necu krila.

Neodoljiva mi je zelja da neko mene pita sta je sreca.
Posto to niko nece od vas ovdje uraditi pitati cu ja sama sebe sta je to sreca?
I sad pazite ljudi moji sirom svijeta koliko sam ja ustvari iskrena(ako smijem da uzmem tu rijec u pojam)

Ako mene licno pitate, sreca je rijec koju su izmislili ljudi.

Sreca nije rijec, jer je uvjek to nesto sretno na dohvatu ruke.
To je nesto kao vazduh kojeg udisemo.
Imati srece je samo uzrecica.

To jeste:ili smo zivi ili to nismo.

Da li vam je dovoljno ako vam kazem da mozemo biti sretni?
NIJE.

Sreca je ono sto vidimo prvo svakog jutra kad otvorimo oci.
Mozda je to ponekad paucina u uglu sobe  ili mozda prljav prozor ili nas jorgan ili nasa ruka.

Ljudi sve je to sreca.
Kapirajte ili nemojte.

Meni je svejedno.
Ja znam da je za mene sreca vidjeti jos jednom mrave u travi, cuti pjesmu koju volim, piti jutarnju kafu ko da je i nepijem jer je brzinska i dokrajcit je negdje na putu prema poslu, vidjeti sebe u ogledalu ispravnu i dobru,
piciti picibangoschom od 18 i nesto metara, a moze i manje, vidjeti ponekad fotku od Monro, razmisljati o uzgoju kisnih glista, biti sretna sto jos znam upaljacem otvoriti nekome flasu neznam ti ni ja cega, svejedno mi je, ja sam u svom zivotu uvjek bila sretna.
Ja cu to jos opet sve biti.

Zelim jos samo biti duga na nebu i jato lastavica i gan koji ce njemu ispasti iz ruke.

Vjeruj te mi, neznam koliko srece zelim vama.
Al ja to srcem zelim biti.

Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

Komentariši