Nikad vise, nikad.

Et zivota mi ,veceras me rastreso Zera al pravo.
Koncert Crvene Jabuke je bio kul.
Eto prije dvajest godina izbjegavala sam slusati njih posto slusah tad covjeka sto se izjavi na kraju kao cetnik, al Crvena Jabuka, stari,  tip u starkama ima powera i  to pravo.

I eto jos jedan dokaz koliko covjek moze da pogrijesi.
Da se razumijemo odma sa pocetka"nekako s proljeca" je za mene jedna od ljepsih pjesama i bila je i prije dvajest godina, al da je neko opet  zna odpjevati s srcem i dusom live na koncertu nekom, tek tako onako  bezveze,  za mene je od danas pa nadalje definitivno Crvena Jabuka do najzadnje daske  cool.

Ja sam se bila natakarila u prvi red slusajuci svu tu muziku i kroz moje misli prodje mi taj moj zivot nekad prije toliko vremena, a jebote nije malo dvajest godina, mozda i vise,a znam da jeste i zabolilo me srce ko nikoga tu, ko nikoga sto se nadje tu tad na tom mjestu kad je C.Jabuka rasturala.

Sve te pjesme,pjesme moje mladosti u Jugoslaviji prije rata jebenog ofucnog rata kojeg su vec isplanirali drugi  prije mozda 50 godina, rata gdje su neki trljali svoje rucice da se razjebe jedna sila koja ima toliko oruzja i municije, mozda odprilike 5-ti  po redu u svijetu, ili neznam ti ni ja koji, gdje se moglo zakuhati zato sto su znali da ima tu puno razlicitih ljudi i razlicitih vjera, kao sto i Nadrealisti to prikazase slikovito, tad nekad,  davno.

Nismo ni svjesni koliko smo…..
Mi svi redom smo toliko …. mozak da nikad necemo doci sebi.
Al nema veze, Kineska roba je tako jeftina i uzimat ce se ona radje posto je jeftina,  znades li?
 

(………………………………………………………………………………
……………………………………………………………..
……………………………………………………
…………………………………
……………………………..)

kad joj date svoj glas.

Kako je cudno da nikad neki nauciti nece nista ni nakon dvajest godina.

Necu ni ja.

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

2 komentara

  1. Imam prijateljicu (otakd znam za sebe), e ona je vene rezala za crveno Jabukom kad smo imale 13 godina. Ja sam tad bila “pametnija” pa sam slušala Azru i EKV i nisam se ložila ja “jeftinu romantiku”. Pomagala sam joj da napravi transparent, veliku jabuku za koncert za mir 92., na kojem se Jabuka na kraju ne pojavi, a njena mama je zvala Žeru telefonom i jadala se kako će joj propasti torta u obliku jabuke 🙂
    Prođe otad četeres Bajrama, i sad me Jabuka na nju podsjeća, kad odem kod tate stavim kasetu Nekako s proljeća i prisjećam se naših pubertetskih druženja, dana koji sam preplakala kad je otišla za Dansku. Srećom, družimo se i danas i smijemo danima kada je ljubila kvake na Žerinim vratima 🙂

Komentariši