Pun je Mjesec,to tebe plasi,znam…

Mjesecarenje i buncanje.

Mozda zabavno zvuci,ali ipak nije.

Kao dijete sam krenula sa treceg sprata niz stepenice i zaustavili su me ispred ulaznih vrata u haustoru.

Jedne prilike sam krenula da otvaram vrata balkona,probudila se i legla opet u krevet.

Neznam iz kojeg razloga se tako nesto desava,ali mislim da nije opasno,jer tacno vidis gdje ides,osjecas se kao da si u nekom transu,ne dovodis se u opasnost,ali neznas gdje si krenuo i zasto.

Znala sam da pricam u snu,ali nisam znala da je toliko.

Sinoc sam rekla svaki svoj password koji imam.Nisam rekla zasto sluze,ali ispricala sam za ovaj koji imam na blogu,onaj za msn i onaj za facebook i onaj za mail.

Eh stvarno morat cu sebi nabaviti par knjiga o buncanju i mjesecarenju.

Ako neko nesto o tome zna bujrum na komentare.

Za nepovjerovati kako je cudna zvijer ovaj mozak.

 

 

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

2 komentara

Komentariši