Zadnji dan Januara

Svake godine taj dan je ruzan i tmuran…meni licno.

Sjeca me na tugu i neki bol.

Imala sam jednog macka i sve mi se cini da je to bio moj poslednji macak kojeg cu imati u zivotu.

Koliko god da volim macke,ja jos nisam u stanju da nabavim sebi novu.

Pa cak i nakon 3 godine koje su prosle nakon njegove smrti.

Znacio je meni Mikael puno,bio je skroz poseban macak.

Ma bila je to neka posebna ljubav izmedju nas dvoje.

Neko ce sigurno reci ova je prolupala totalno,ali koliko god da nekome to smijesno bilo…

Ma oke,mozda ste vi svi u pravu,mozda je stvarno vrijeme da pustim svog Miku na miru.

Ko zna zasto je dobro da je dosla smrt po njega…mozda je ljepse biti svjetlost negdje u nebu,nego svjetlost medju ovim ljudima na ovom svijetu…

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

5 komentara

  1. Meni je Mika bio moja mala svjetlost,pa i ako je umro mislim da ce njegova dusa negdje na nebu da svjetli,pa sam zato to tako napisala.
    Jeste,osjetljiva sam osoba i jeste,volim jako zivotinje:)
    Najumiljatija i najljepsa,bar meni:)
    Sigurno si u pravu Ljuno da nije nekim slucajem…

Komentariši