…sto pada snijeg i sto mi zivce jede,kukam radi nekih gluposti,radi nekih nebitnih stvari.
Kad vidim kakvih sve ruznih i tuznih sudbina ima,tacno se postidim sto sam ikad dosad u zivotu kukala na bilo sto.
Nasla sam na internetu ovaj video i gledala sam dosta puta "U IME NARODA" gdje je takodje bilo dosta bijede ,cemera i jada,ali nekako me nista nije vise rastuzilo nego sudbina ovog momka.
Nemogu da prestanem da mislim na te njegove roditelje i kakvi su to ljudi ustvari da tako svoje dijete ostave u nevolji,nemogu da prestanem da mislim na to odakle tom momcicu toliko snage da se bori sa svojom sudbinom i svaki put mi dodje da placem kad pomislim na svu ovu njegovu situaciju.
Koliko vidim pokrenute su mnoge neke organizacije koje prikupljaju pare za njegovu operaciju i stvarno sam sretna da ima ljudi koji zele i hoce da mu pomognu.
Ko god moze da pomogne,neka pomogne,nije bitno koliko je to novca,bitna je volja,jer svaki dinar ce dobro doci.
Ja sam cvrsto odlucila da cu pomoci.