Ko nema volje da cita nek ne pocinje dzaba!!!

Dok sam bila puno mladja nego sada imala sam jako dugu i kvalitetnu kosu.

Pomalo valovitu i dobro gustu.

Tamno smedju bez i jedne sijede.

Nosila sam je onako kako je nosila i Janis Joplin.

Ponekad iscesljanu i vjecito na razdeljak.

Ispricat cu vam sada samo jedan dio te moje mladosti.

U ta vremena sjedili smo vecinom ljeti po parkovima.

Pravili smo vijence i stavljali u kosu,valjali se od smijeha po travi pa se nekad zadesilo u kosi i drugih cudnih biljaka osim tratincice.

(to se vecinom vadilo iz kose uz prvu jutarnju kafu sa velikim cudjenjem)

Ljeti smo tako hodali ko curke bez glave,mirisale su mnoge,mnoge dobre trave,

furali smo se dugo vremena na vodku sa hladnim bitter lemon,

obilazili smo koncerte kad smo mogli.

Zimi smo se nalazili po kaficima,diskacima ili smo pravili derneke.

Sve u svemu bilo nam je zabavno.

Bila sam mlada,luda i sretna,ali u dubini svog srca znala sam da to nece tako potrajati citav zivot i da ce sve to jednog dana proci.

Znala sam  da zelim i hocu da budem svoj gazda i da zaradjujem svoje pare.

Da nebi pomislili kako su mi starci finansirali sve te moje provode odma cu vam reci da nisu.

Ja sam vec tada zaradjivala svoj dzeparac manje vise sama sebi.

Kad god se pruzila prilika isla sam da cistim tudje hale kod gospodja,radila sam po vrtovima,bila sam cak i kerovodja(Otto i Shivas su bili jako poslusni psi) kod nekih bogatih ljudi…pa sam onda krenula na zanat kao prodavacica gdje sam dobijala neki fin keshic,ali to je potrajalo samo 8 mjeseci,jer to nije bilo nikad to sto sam zeljela da radim.

Naravno da su me htjeli starci objesiti kad im dodjo jedan dan i reko da sam dala odkaz i da necu vise ici u skolu za trgovca i da sam se odlucila da idem dalje na skolovanje…al hajd.

Uglavnom radila sam i u jednoj firmi gdje su se pakovale radne alatke.

Sve samo nek je kesha u dzepu.

I kao sto vidite ja sam od samog pocetka u svojoj ranoj mladosti bila sejtan al onaj radnicki.

Znaci gust sam sama sebi placala.

A moji starci su se vazda pitali sta ja radim sa tim svojim dzeparcem.

Eh da ste znali sta je svasta radila vasa kci pa da joj  spucate dva,tri samara.

Uglavnom moje skolovanje(nakon sto odradi samo jednu godinu,a da sam isla dalje mogla sam dogurati daleko) ili neki zanat koji sam zelila da radim zastekase u leri kad se ja zaljubi u budalu.

Al o tom po tom.

Ja se sama zajeba i dovedem se u slijepu ulicu i poce raditi u McDonalsu.

Te dvije godine rada u tom vjetropiru nisu mi donijele nista osim dobre figure.

Nikakvo cudo pored onakvog trcanja.

Kako su godinice se nizale,tako jednom slucajno ja se okrenem iza sebe.

To vam je bilo isto ko da otvorite jednu kutiju prepunu nepoznati cuda.

Necu nabrojati sve sta sam vidjela u toj kutiji,vec ono najbitnije.

Ostao mi je jedan razvedeni brak,zavrsen zanat za profesionalnog vozaca(gradski bus) i ono sto mi je najljepse je to da sam ostala ja vjerna sebi,jedna samohrana mama koja se evo i dan danas bori sa zivotom ko lavica kad trci za antilopom.

Mogla bi ja nakon svega toga da stavim nogu preko noge i kazem drzavi:

“Trebate mi platiti stan,struju,grijanje,odjecu,obucu meni i mom djetetu,treba mi npr. i nova pec,trebate mi odobriti i auto da imam,a da ne radim,trebate mi svasta nesta dati”

Ja bih imala pravo na svasta nesto nakon skoro 10,11 godina radnoga staza,

ali ja nisam dzoner i necu nikada ni biti.

TACKA.

Ovo su moja ledja i ja sam svoj gazda.

Sve ja placam sa svojih ledja.

Kako na finaciskom tako i na dusevnom planu.

I tako kako je moja kosa postajala vremenom kraca,moja je pamet postajala duza.

Ostao je jedan ozbiljan zivot sa koji se borim kako najbolje umijem i mogu.

Vec sam to jednom pomenula,ali imam vise osoba u sebi.

Ja sam otac i mati,radnik i domacica,luda i ozbiljna,ja sam jedno univerzalno bice koje mozete da upotrebite u skoro pa svakoj prilici.

Znam pored svega biti i odan drug i cuvati tajne,a znam i postati zloca koja ceka i doceka svoju “osvetu” prema osobama koje nisu nista drugo zasluzile od mene.

Necu reci da sve znam,jer to nezna niko,ali zivot me naucio svemu do sada pa vidjet cemo kako ce me uciti dalje.

A odluci ja da cu biti dobar ucenik,pa ako nista imat cu ulicni faks,jer sam stalno na putu i srecem svakakvih ljudi.

 

Al ponekad u dane u kojima mescini duplo vise razmisljam nego obicno osjecam se kao mlada kurtizana Estera iz Balzakovog romana,koja kad posta casna sestra zazali za prljavim pariskim ulicama…

Ja ne zazali za prljavim pariskim ulicama,vec za svojim vijenčićima od tratinčice u svojoj dobroj kosi.Za onim otkacenim danima gdje se zivjelo od danas do sutra i gdje je glavni problem bio kako doci u drugi grad na koncert Pink Floyda.

 

I sad dok ovo sve pisem razmisljam zasto to uopste radim.

Radim to zato sto hocu vec jednom da prestanem da mislim kako nisu bili u pravu neki ljudi kad su mi prognozirali da necu uspjeti nista u svom zivotu.

Mozda sve ovo u stvari i nije nista posebno sto je proslo preko mojih ledja,ali ja samo znam da meni jeste.Najvise se ponosim da se borim iskreno dusom i srcem za svoje dijete i mogu biti ponosna i na to da imam polozene sve kategorije na svojoj vozackoj osim A,ali i to slijedi)

Ne zalim ni za cim sto sam radila i uradila,jer sam zivila svoj zivot uvjek kako sam mislila da trebam da zivim i posto je to tako,mislim da ni iducih nekih dvadesetak godina necu uraditi nista zasto bih trebala da se kajem sa nekih svojih sedamdeset.

 

Da,docekat cu ja dan da sagradim na brezuljku jednu kucicu sa dvije sobice u pravom Bosanskom stilu sa lijepom verandom i stubovima ugladjene hrastovine.

Da,ja cu saditi ruze raznih boja i majcinu dusicu nedaleko od te verande.

Da,ja cu sjediti u ljetnim nocima na toj istoj verandi u svojoj udobnoj stolici i pit cu taj isti caj sto sam ga sama uzgajala.

Da,ja cu gledati u bezbrojne zvijezde,vuci cu lagano dimove iz svoje stare nargile i znat cu da sam ovaj svoj zivot prozivila po svom.

Da,ja cu umrijeti sa ne sijedom,vec bijelom dugom kosom,al u srcu vjecno mlada:)

 

 

•