A zatim sam se sa osmjehom na licu bacila u more,okrenula se na ledja,
opustila na povrsini vode i zatvorila oci.
Znam da mi je bilo lijepo i da je sve svjetlucalo …
Iznad mene,ispod mene,pored mene…u meni.
Nije potrebno razmisljati o nekoj trenutno nedostiznoj ljepoti,
potrebno je samo znati da je ljepota uvjek tu.
Treba je samo prepoznati.Iskoristiti.
Odlucila sam tad za sva vremena da cu biti jedna dobra skvo i da cu raditi samo dobra djela.
Treba dobro iskoristiti ovo zivota sto je ostalo.
Zadovoljstvom u dusi,bez prokletinje,pozitivom…
Previse se mi ljudi zamaramo bezveznim glupostima.
Par dana nakon toga procitala sam predobru recenicu.
"Jucer sam bio pametan i zelio sam mijenjati svijet.
Danas sam mudar i zelim mijeljati sebe"
Nasla sam se i u tome.
Ali odavno sam znala da je uzaludno ulagati trud kako bi svijet bio bolji.
Zaista je dovoljno ako mijenjamo sebe na pozitivan nacin.
Sigurna sam da s tim doprinosimo jednom boljem svijetu.
I sve bi to tako lijepo i dobro bilo da se nije vratila svakodnevnica koja je donijela sa sobom ljude koji mi pokusavaju svojim ponasanjem da izvuku i poslednji zivac.
Pih…sipak vam levati,ovaj put jedno veliko NE!
ma sut u guz svima 🙂
onima sa boljim guzovima moze i stip :)))