Dovoljno je samo jednom da se okrenes preko ramena.
Tacno znas sta vidis iza sebe.
Jedan zivot koji je prosao.
Sta se ima tu svirati vise borbena?
Taj zivot je prosao.
Taj tvoj zivot kojeg si dozivio na svojoj kozi.
A kad pogledas opet naprijed,pojavi se neka knedla u grlu,grc u stomaku,
jer ni sam vise neznas sta bi to trebalo da se desi pa da te iznenadi i zaboli.
Lice tad dobije neki neopisiv izraz.
Znas sta si naucio sve do sad kroz zivot,(samo kad se sjetis onog pogleda kojeg si malocas imao preko ramena),ali kad se sjetis sta te jos ceka osjetis u sebi…
NISTA.
Niko od nas nezna da pohvali sve od onoga sto je bilo u proslosti lijepo,vec smo skoro pa svi sjebani pa nemamo kad da se sjetimo onoga lijepoga sto je nekad bilo,
vec skoro pa svi gledamo u buducnost kao da nas ceka nesto ruzno u njoj.
Samo se sad pitam zasto nikad niko od nas nezadrzi u sebi onu pomisao kad mu je lose i kad u toj losoj pomisli postoji i ona pomisao da ima gore od naseg "lose"???
Kad se o tome ne razmislja onda tek moze da bude nasa buducnost NISTA.
nista je nista. osnovni principi ovoga svijeta su morbidni, zivot se odrzava uskracivanjem tudjeg, tako funkcionise sve. da li mozemo uposte biti sretni kada nasa sreca se bazira na tudjoj nesreci/ unistenju? svaka akcija ima reakciju.
a pjesma je za 10 kao i vecina stvarki od Floyda 😛
Ljudi uvijek misle da je njhiov problem najveći, pa stoga ne vide loše stvari koje se drugima dešavau, nego samo one koje su kod drugih bolje nego kod njih samih. Stoga su i nezahvalni, dakle i nesretni.
Zbog nemogućnosti da sagledaju svijet objektivno, i želje da svoju nesreću preuveličaju ljudi su nesretni. Ne zbog problema već zbog osjećaja koji sami sebi stvaraju. Sreća je umjetnost.
ja u buducnosti vidim zilion lijepih stvari 🙂