Ulje za suncanje

Svako jutro kad se probudim prije sljake namazem ruke uljem za suncanje.
Dosli su lijepi i suncani dani,ali nije to razlog sto ja koristim to ulje za suncanje.
Dok sam na poslu i dok stojim u guzvi i u citavom onom stresu dodje mi do nosa onaj miris ulja.
Zavaravam tako svoj um,jer podsjeti me sve to na more.Jadransko.
Dodje mi na trenutke da bukiram let za Split i da od Splita krenem na svoje drago mjesto.
Split me ne zanima,mene zanima moje mjesto.
Svejedno mi je dali bih spavala u satoru ispod zvijezda i dali bi jela kifle sa Argetom pastetom.
Mene zanima da osjetim miris borovine,mora i da cujem zrikavce.
Da sjedim na "svojoj" plazi u hladovini krosnjice drage smokvice.
Da kad krenem na tu plazu kupim u ducanu dva dobro ohladjena Karlovacka ….
Zdrc,zdrc,zdrc…aaaaa.
Puca me u glavu odsjaj Sunca u moru.
Pocinjem da se znojim ko i moje dvije flase piva.
Cujem valove kako zapljuskuju nedaleku stijenu.
Skoro nigdje nikoga.
Oooo…kako mi godi taj mir.
Odo se malo bucnuti.
Mozda cu malo i roniti i gledati ribice:)
Naci cu skoljku i lijep kamen,ponijet cu to sa sobom.

Realnost me vraca.
Poso.
Stres.
Guzva.
Ljudi.

Sve ustvari mirise na prasinu i motorno ulje.
Ali miris ulja za suncanje je tu…negdje u srcu i ostao je mali trag na rukama.
Sutra cu opet…