BOEM,JEL? Ja najbolje znam tu cjenu.








Možda sam mogla u milion slučajeva u drugim ljudskim očima da pogriješim,

al ja sam ipak znala da i u milion i jedan put nisam pogriješila ni u čemu.

Nema greške u životu,sve što se negativno desi to nije greška,već to je život.

Život ima pravo da bude kakav on želi da bude,a to kako mi gledamo na njega to je u stvari naša stvar,jer osjećaj kakvim ga mi živimo je naš život.

Razgovarala sam do sad sa mnogim osobama,površinski,duboko,osjećajno,tiho,glasno,

sa osmjehom,sa tugom…na kraju sam samo na svim tim licima vidjela život.

Život…

…ono što se desilo,ono za čim se žudi…

 

 

Dugo godina me mučilo to šta će “svijet”da misli o meni,

a jednog dana prestalo je da me muči sve to.

Jednostavno iz tog razloga.

Iz tog razloga zato što sam shvatila da kad čovjek razmišlja normalno i sam vidi da nema potrebe da dopusti da mu neko drugi moždane žice kara.

Kaže osjetiš na koži sve.

Pa baš to,osjetiš tako najbolje život na svojoj koži.

 

Nikad me život nije mazio,pa sam JA sama sebi pročešljala život.

Ne samo svoj život,već sam gledala ljude i iza čela.

Za tako nešto potreban je samo početak.

Kad imaš dara da u početku shvatiš,imaš dara i na kraju.

A ustvari sav moj problem je bio u tome da sam mogla mnoge ljude dovesti do ludila svojim mišljenjem,a ja to nisam htjela i nisam uradila,

samo zato što ZNAM da nemam pravo da bilo kome govorim kako treba da živi.

I sad  se ja onako opušteno u svom životu pitam zašto neki ljudi daju sebi pravo da me osuđuju?

Zato što nepoznaju mene i moj život,eto zašto.

Ništa mnogi ljudi neznaju o nama i o životu.

Al džaba pričati,ima filozifija koja pjemom kaže sve.


Neznaju za sebe.

 

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

4 komentara

Komentariši