Pocet cu ovako.
Meni licno je blogger br. jedan.
Ja sam ovdje kod kuce i necu ja nigde odavdje.
Zasto bih nakon 599 postova?
Bilo bi to previse glupo.
Osim toga nisam nikad blog pisala zato sto mi trebaju komentari,nisam nikad tezila za tim da me neko mora da stavi u favorite,jer ja kad sam pocela da pisem blog bila sam sretna da mogu tek tako da napisem sta JA zelim i mislim i da sve to bude negdje tu,a to dal ce to neko da cita ili ne meni je to licno totalno svejedno.
Al hajd sve to na stranu,nego meni se ne spava…to znaci da dolazi ljeto.
Nije zar da razmisljam ljeti vise nego zimi pa mi razmisljanje neda da spavam?
Kako god,razmisljam o tome da sam izgubila smisao za humor i to mi se nimalo nesvidja.
Al ja neznam u cemu je problem.Super se osjecam i sretna sam i nista me ne muci i opet nema mog starog humora.
Dobri stari Einstein je reko vako:
"Znacajni problemi s kojima smo suoceni ne mogu da se rijese istim nacinom razmisljanja kojim smo se koristili kada smo do njih dosli"
I sad ja neznam ni sama gdje da pocnem da resavam problem tog mog ne humora,jer neznam kako sam dosla do toga.
Da postanem nesretna(nije resenje).
Da pustim da me nesto muci(nije resenje).
Da se lose osjecam(ni to nije resenje)
Morat cu poceti da skupljam ideje kako da rijesim ovaj problem,jer nema losih ideja.
Mozda sam pocela da starim,a jos neznam?
O neeee,sve hocu samo to necu,u zdravom tijelu zdrav duh,u starom tijelu mlado srce?
Ma znas sta ba ludo jedna,idi iz istih stopa u krevet,hajmo fijuuuuuuuuuu,razligu!!!
Ps.Ja blage veze nemam odakle meni sad ova nota,kako god,sto si mirisao,mirisao si,idi sad mirisi nekome na planinama:P
:]
hahaha
legendo najveca!
🙂