High Hopes

Ponekad neznam zašto me ima,a ponekad znam zašto me nema.

Previše sam umorna da bih objasnila i previše sam živa da objasnim do kraja što me nema.

 

Kome su još potrebne riječi?

Stanja u kojem se nalazimo?

Ljubavi bezkonačne koju smo osjetili tako malo puta u životu?

Iskrenih misli kojih smo nekom uputili?

Sreću koju smo iskreno drugom poželjeli?

Malina koje smo milovali desnim vrhom dlana?

Naše  majke koje smo gledali tužni?

Oca što nam je nedostajao čitav život?

Braće i sestre s kojima smo se svađali u nekom od Aprilskih dana ili bilo kom drugom u

nekom mjesecu od godina?

Djetetu kojem smo davali ljubav,a nije bila dovoljna,jer nismo mi bili dovoljni sami sebi?

Osmjehu koji je upucen nama samima?

Ili ovom svijetu?

Gorko?

 

Pregorak je put do istine.

 

 

I sad jedna istinita priča vezena na zelenom ćafinu:

Bilo je kasno ljeto 2004.

Ja sam sjedila na obali rijeke.

Rekli su mi da kad si tužan da je dobro pecati ribu i da to pomaže protiv tuge.

Ja nisam nikad pecala ribu.

I nisam nikad bila tužna,u fol…

I onako slučajno zabacim i nakon sasvim malo vremena upecam nešto…

Upecala ja ribu koju svako odma baci nazad u vodu čim je upeca.

Koštro se riba zove.

Meni je to bila najinteresantnija riba koja je ikad mogla da se zakači za bilo koju udicu.

Nije bila zlatna,ona koja je ispunjavala želje,već je imala samo pre,pre,prezlatnu dušu…

 

Dugo i o svemu smo pričali ja i moj Koštro.

Čak i o visokim nadama.

 

Pričao mi je o tome da ga niko baš ne voli radi mnogo toga i da jesam osoba koja ne gleda na njegov izgled,već na njegovu dušu.

Bio je tužan,rekao mi je da se svasta rodi u mutnoj vodi.

Reko mi je da neće više dugo živjeti…i da ne smijem biti tužna kad ga ne bude.

Držala sam Koštru svog u rukama…dugo.

 

Nemoj da patiš čovječe predivni!!!

Želim da umreš na mojim rukama.

 

 

A onda ću te pustiti mrtvog u rijeku Bosnu…

I svoju dušu s tobom.

Valjda bi trebao da znadeš to.

 

I.Y.F

 

I tako smo mi zamjenili onu high hopes od pink floyd za onu od rezervnog tocka" jutra se ne bojim,nek pati ko mora,jutra se ne bojim"…