SHIP OF FOOLS III.

 „Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

Iste su godine

svi bili rođeni,

isti su im tekli školski dani,

na iste svečanosti

zajedno su vođeni,

od istih bolesti svi pelcovani,

i svi umrli u istom danu”

 Desanka Maksimović

Nekad davno na brdovitom Balkanu postojala je jedna škola.

Mnogo generacija je prošlo tom školom.

Postojala je ipak jedna generacija koja je u toj školi bila stvarno zadnja.

Zadnja u tom nekom prijeratnom periodu.

Bio je April 1992.

Nismo se nikad oprostili jedni od drugih.

Samo su nas iztrgnuli iz naše svakodnevice.

Neki zli ljudi su pogazili naše vrijeme maturskog i panoa.

Nikad nismo osjetili šta to znači i kako se osjećaš u toj situaciji.

Pogazeni su naši snovi,hladnokrvno,granatama i ubistvom.

Srušili su nam naš drveni most koji nas je spajao.

U tom trenutku ništa nas nije dijelilo osim rijeke Bosne.

Tamo gdje je postojala iskrena ljubav sadili su nama s jednog dana na drugi,
ko iz vedra neba samo mržnju.

 Znam da smo svi umrli u istom danu.

Halo,piše se godina 2009 i TO još uvjek previše boli.

Al ima jedna dinosaurija koja svojim mislima pokreće tu bol i misli na sve one ljude za koje vjeruje da misle isto.

I onda je odlučila da bilo kojim putem nađe sve te ljude iz svog razreda(jer su još živi i koliko znam u Evropi) i kojima želi u lice reci da joj je drago da još uvjek postoje.

April 2010 na istom mjestu kao i naš zadnji dan za koji nismo znali da je zadnji.

Želim da pravim sa vama matursko prijatelji moji,jebo ga život,napravit ćemo najludji pano koji je ikad postojao i napisat ćemo na njemu: 

April 1992!

Mislim da će naša lica reci sve.

Ps. nek neko ponese loptu,mogli bi malo košarke.

Poligon je još uvjek kao i prije.

Treba nam i dobar marker da šaramo po zidovima.

Samo...stepenice su nam malo ostarile.

•