Nego,tako preko nekih Dark Temptationsa ja dođem mislima i do jedne druge teme.
Šta je to ba danas poštarima države BiH?
Da,dobro ste pročitali!Poštarima!
Znam ja da nemaju baš neku extra platu,ali pitam se zašto kradu tuđa pisma?
Nikakav je to obraz srati se tako sebi u svoj posao!
Halal im bilo sve i što su otvorili pismo i što su pobacali sve što njima nije bilo potrebno,
ali što nisu bili tolika raja pa dostavili samo onaj list papira osobi kojoj je to bilo potrebno da pročita?Toj osobi koja je trebala da to čita pojavila bi se svjetlost u tami.
Tu je bilo riječi koje smo poznavali samo mi,znakova koji su značili samo nama.
To je bio jedini način da komuniciramo.
Hm,jebo stvarno karaktere,a posebno karaktere ponekih poštara!
Bacili su u smeće najiskrenije riječi koje postoje na ovom svijetu koji se vrti svakim danom oko svoje ose.
I nisu smjeli to da nam urade!
Al hajd nek je svakom onom pojedinačno na dušu i nek im samo jednom njihov život podari na jedan trenutak onu bol koju osjeti ja kad spozna da nervozni su i poštari postali u državi Danskoj!E,ljudi moji niste ni svjesni koju ste dubinu pogazili.
Evo jedne pjesmice koju bi trebali da poznaju stari ljubitelji muzike.
Neznam kome je ikad ova grupa ikad išta značila,al ja večeras osjeti da mi je značila pravo.
Držim goluba svojim rukama i osjećam u šakama perje toplog ptičijeg tijela.
Milujem mu krila malim prstima svojih ruku i na kažiprstu osjećam kako mu nemirno kuca njegovo malo srce.
U šakama mojim je jedno tijelo koje je prepuno straha,a oči su mu pune,nemirne i obojene bojom vode.
Bacam u nebo to predivno stvorenje i molim da bar ono odnese ovu pjesmu na pravo mjesto.
A na kraju ostajem na površni zemlje ja.
Dok gledam goluba u poletu ja znam da ćemo se opet sresti samo još gore.
U nebu.
Vjerujem da će tada biti forever.
Forever
