Ako vas zanima nisam više na Balkanu i nedostaje mi pumpanje vode,smrad štale
i buđenje uz horoza,gledanje u mnogobrojne zvijezde i lagana muzika uz noćni radio Zos.
Nastavak slijedi…
Dosta za danas.
I ja sam sad mnogo tužna žena,izgledam kao Misery i nosim golemu bol u duši.
I zato odo sad da potrošim sve palome na svoje suze.
Šmrc.
Hoću kući
De de… proci ce…
dont be sad dear
doci ces ti nama (J)opet ;)))
Pa može se i tu horoz nabaviti ili barem žabac :~)
Kad si pola svog zivota stranac, naviknes biti, gdje god zivot te odvede. Koliko god se trudio, tesko je skriti, da nestao je dio tebe. Odakle sam vise ni sam ne znam, i svaki put kao da me uvrede, kad pitaju me to. Koji grad svojim da zovem, da mu se radujem, u kojem osjecam se sretnim i kada tugujem? U svakom sam novom nasao ljude, pa ih izgubio. Kad sam ih prigrlio, onda sam i nestao. Krenuo dalje… I svakim korakom dalje nista dobio nisam…. Samo sam izgubio sebe. I sad kad ovom se vracam, zovem ga svojim zbog drugih. Jos mi ne zaigra srce, kad mu se vratim. Hoce li ikad? I mozda bas kada shvatim I nazovem ga svojim…krenucu dalje. U tom sljedecem cu traziti prvi, Jedini kojeg tako sam zvao. Ne boli sto sam i ovde stranac, strancima okruzen. I svi znaju gdje se vracaju. Jedino zbog cega istinski patim… Sto stranac sam i kuci kad se vratim….. ………………
Bemu misha.
No country for old men…
Sace doci iduca godina i i jos jedno ljeto 🙂 Samo zazmiri da brze prodje 😀
Ma docu ja opet,legende se uvjek vracaju:D