High Hopes


Jučerašnji dan mi je bio ko mlitav kurac.

Nisam znala gdje udaram ovom tintarom.

Ustvari jesam znala,ali nisam htjela da znam.

Od neka doba vraćajući se kući sa šljake počela od muke da pjevam i to onu staru …”u subotu mala rekla si mi dat,na voašer da nosim tvoga babe sat,

hej mala moja to je volja tvoja”…

 

Ma marš ba više sve!

I volan i sparina i prolom oblaka i košmari od sinoć i mačak i Metallica i sve ostale mamite krasne!

 

A slušam sad album baš taj od Metallice,ha ha.

(to je album koji vraća mir duši)

I opet mu velim marš u p.m!

Taj album mene veže za jedno ružno vrijeme u mom životu,

a ne mogu da prestanem da ga slušam.

 

Čitavu noć sinoć u kojoj sam oči sklopila imala sam osjećaj da mi se duša trga od tijela mog.

Osjećala sam se ko da sam u ulici Brijestova i da Fredy Krüger je tu.

Sve nešto u polu javi i polu snu.

Probudim se oznojena i razčupane kose,

a onda utonem u san i počne san sa nekim lijepim osjećajem i onda me samo sjebe.

I tako čitavu noć.

 

Eh tako ti je to božije dijete moje koje si prokleto da patiš čitavu vječnost do sudnjeg dana.

 

Pa dobro.

Al imam ja još snage,jer znam da ima neko ko vidi baš SVE!

 

ps.na odmoru do 28.Jula i ja sam tog mišljenja da sam tog mišljenja.

Safari,vaya con dios žohari.

Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

3 komentara

Komentariši