Intervju sa pticom


Neko iz mase:Poštovana gospođo ptico,šta radite čitav dan?

Ptica:Pa letim ovako po čitav dan nebom gore i dole,lijevo i desno i kad se umorim sletim na drvo i odmaram se.

Neko iz mase:Imate li neki hobi?

Ptica:Imam.Ganjam crve i ostale insekte radi opstanka.

Neko iz mase:Aha,a jel imate i ovako nešto,što bi se reko za dušu,nešto ono umjetničko?

Ptica:Pa imala sam nekad.Pjevala sam nekad za ona bića što se nazivaju ljudi.

Volili su nekad da ih jutrom budim.Volili su da me slušaju i pred veče.

Ali u zadnje vrijeme više to ne radim tako često.

Čujem da su mi mnoge prijatelje streljali,ne ostavljaju više hranu u jesen i zimu ispred svojih kuća ili na prozorima onda kad nam je glavni neprijatelj hladnoća.

Radije bacaju pšenicu u smeće nego da je daju nama da je pojedemo.

Odgajaju svoju djecu tako da nam njihova djeca ruše naša gnjezda gdje god im se pruži prilika.

Evo baš čujem da pticama u dalekim nekim zemljama ruše masovno dreveća i prirodu.

Tu čitave kolonije stradaju.

Nabacuju na sve neki teški beton i grade neke visoke zgrade.

Čujem i za galebove kako su im mora sve smrdljivija i zagađenija.

Pluta na površini mora neka gadna masnoća i ubija tim hranu ispod površine.

Čujem i od drugih ptica kako orlovi pričaju da je zrak gore visoko gdje su nekad letili sve lošiji.

Ona neka bića su napravila tako neke sprave koje lete i da kad lete ispuštaju mlaz iza sebe nečega jako gadnog što vazduh čini ne podnošljivim.

Neko iz mase:Žalosno sve to zvuči,ali ipak…da li je to razlog ne baviti se više umjetnošću?

Ptica:Pa za koga da se bavim više pjevanjem?

Neko iz mase:Pa valjda za ljude.

Ptica:Možda još poneki potomak naš ptičiji,ali i to će ubrzo prestati.

Ubrzo neće više postojati ljudska bića koja će se tom pjesmom veseliti i koji će tog pjevanja vrijediti…

 

(I dok je taj intervju trajao,ptica je ispustila na trenutak crva iz kljuna.

Još je bio živ.

Opalio je šturu i uspio je da se udalji iz njenog vidokruga.

Zaboravila je bila na njega .

Bila je previše zauzeta pričanjem.

Pao je na zemlju i ufatio je prvu priliku da se utrpa opet ispod zemlje i samo je pomislio da će on,a i njegovi potomci imati dobre hrane ispod zemlje dok budu crvali po mrtvim bićima što su se nekad nazivali ljudi.)

 

Neko iz mase:Hvala na iskrenim riječima.

Ptica:Nema na čemu.

 

Odlepršala je vješto prema nebu koje je nagovještavalo Juni popraćen  grmljavinom  i kišama.

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

5 komentara

Komentariši