A-ha…




Jutros da sam ikako mogla da puknem,pukla bi od nekog lijepog osjećaja s kojim sam se bila probudila.

I to mislim bez imalo ironije.

Sve je bilo tako easy,ustala sam puno ranije nego inače,pijuckala u miru kaficu,

odpratila djevojčicu u školu bez frke i trke,pozdravila čak desperadose svoje na blogu.

Sve easy,kažem.

Bilo je i sve ok dok sam išla na posao uštirkana i fina,bilo je sve ok i kad pođe da radim,a onda mi sjeba čitav dan ono „nešto“ što ne želim da pominjem sad.

Ev vako.

Ima dosta stvari koje su prijatne i kad ih svaki dan gledaš,to počinje od neki vakat da ti kopa živce.

Tako je i sa ljudima.

Mogu biti prijatni do daske,ali kad unaprijed znaš šta će se desiti onda ti i ta prijatnost počinje da smeta.

 

Eh kad mi je to “nešto” sjebalo dan,ja osjeti kako poče da opada ono što me jutros probudilo.

Poče da me hvata mrzovolja i dosada i pitanje kad će proći taj dan!?

Nakon posla odluči da obiđem svoje drage i shvati u istom trenutku da zbog mog sjebanog raspoloženja ne mogu da ostanem dugo tu,jer sam sebi obećala da neću više svoju nervozu da prenosim na druge.

Čak mi ni mala šetnja sa dječijim kolicima u kojima je bila moja draga cakana sa najljepšim okicama na svijetu nije mogla da otjera onaj neki ružni osjećaj.

(Jeste mi prijalo biti uz nju,ubrala sam mirnim putićem par mirisnih cjetova bagrema koji nisu smrdili na saobraćaj,prijao mi je njen osmijeh iz kojig su virila dva slatka mala kratka zubića,sweet:))

Ali kad sam se poslije pokupila kući osjeti da su ostali pomalo ljuti na mene što odo tako rano,ali nisam imala više snage da objasnim zašto želim da idem i zašto želim svoj mir.

 

I da sad ne dužim,odem na balkon da se malo opustim kad negdje tamo ne daleko od mene

poče da krekeće žaba u nekoj umjetnoj lokvici .

I ne prestaje!!!

Dođe mi da je gađam kuglom,jer stvarno je trpim već par noći.

Nije mi jasno odakle je tu,nikad tu nije bila.

Volim stvarno kreket žaba,ali trenutno ne mogu TO da tolerišem.

Nađem neke muzike i navijem sebi i znam da će vam biti čudno,ali ova  pjesma je pjesma koju ja volim,iako nije moj fah,ja je volim.

 

Odo da slušam muziku popraćenu kreketom žaba i da lagano čistim kuburu.

Trebat će mi haman ovih dana.

Pu,jebemu vraga,al mi danas sve ide,a onda se sve sjebe do vraga.

Nemam sreće,ali ipak sam sretna:)

 

Ma pusti muziku,pusti muziku!

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

9 komentara

  1. Haha draga Avadon bas zato sto bi mogao mozda da bude princ zato sam i pocela da cistim kuburu,ne vjerujem ja vise u princeve,sve zabe treba smaknuti:D
    Hej ba Shizo znas ti da ja volim prirodu i zivotinje,al brate dragi sto je pretjerano pretjerano je:)
    Ma draga moja peggysue pokusavam svaki dan sebi to da kazem,jos sam u vjezbi:)

Komentariši