Znam biti prosta u riječima.
Biti jebivjetar u svakom danu kako se kome ćefne.
Znam biti ko razvucalo,potrčko za sve i svašta.
Znam se toliko opustiti da počne ljudima mozak da ključa od moje opuštenosti.
Mogu se pretvoriti u dijamant,a onda nakon toga i u staklo koje se lomi.
Mogu biti sjaj i mrak.
Sporedni list u proljeće na drvetu trešnje,slamčica sijena na tavanu štale u popodnevne sate uz rane jesenje grmljavine,sok iz mrke maline u kasnom junskom jutarnjem Suncu,cvijet bagrema što je sladak na jeziku,prtine snijega na sokaku duž puta ka kući,kap rose na prošlom,smeđem jorgovanu od juče…
Uživajući što pravim budalu od sebe(nedopuštajući da to neko drugi od mene radi),
lagano sanjam jedan san.
Sanjam o tome kako omekšavam odpor.
Ko Lenor.
(mirišem na Mystica)
Često i mnogo ljudi pogrešno misle.
Važno je ljudima oduvjek bilo da nađu budalu.
Samo,ljudi zaboravljaju često da gledaju ljude malo dalje i iza čela kojeg vide ispred očiju.
(Površno gledati ljude nek bude najveći grijeh,(ako postoji grijeh).)
I tako živjeći život dalje najozbiljnije što mogu,uviđam da ima smisao.
Na šeprtast i blesav način ja ću uvjek znati reći da je dobro udisati i izdisati.
A to što bilo ko misli o meni u mom životu,mene se ne tiče.
Ja znam svoj grijeh.
Ko me gleda samo u čelo ,nek ne sluša ovu notu.
Please.
nice
odlicno receno
mada sam se nadala spominjanje nekih cifri, auta, vila i kojecega nakon onog zadnjeg posta
hehehe ;)))
i ja sam u takvom razmisljanju u poslednje vreme.
znati ko si je važna stvar, neki čitav život provedu a ne znaju,pozzz
nice,nice:)
Shizo ja stala sa lovom na most i sve bacim da voda nosi u zaborav,kesh kvari ljude:)
Znaci isto nam je srcempisem:)
Ma eto mama trudim se vjesto.