ROĐENjE




Popadale su moje misli odozgo prema dole,kao zvijezde padalice i očima bez radoznalosti posmatrala sam kako se sjaje i ljuljaju u uvojcima moje kose.

Na mnogobrojnim tankim pramenovima nadile su se poput šumskih jagoda koje djeca proljećem nizaju na duge i tanke travke.

Svaka od tih jagoda ubrana je radi slasti i prepuna je straha.

Staha od ponekih otrovnica koje se vješto skrivaju ispod stabljika i listova,

a slatka zbog osjećaja radosti.

Prvi put se javi iskrena želja da skratim duge sate svog jednoličnog života stim što poruši sebe do temelja i tamo gdje mi je ostala jedna velika ruševina poželi da svaki teški kamen sahranim po tabijatu i ostavim jedan crni kaloper na friške hrpe zemlje.

Srce zatitra kao svijeća na vjetru  s spoznajom da su ga gađali i ubijali mnogi i teško oproba taj gorki ukus smrti kad dođe red da ubije samo sebe.

Sve one sitne žrtve koje sam podnijela prostrujaše venama i zalediše krv i moje čitavo tijelo satka od mnogo sitnih jednu ogromnu žrtvu sa očajem koji je izbijao iz očiju kao kod jednog napuštenog mladunčeta u tamnoj,hladnoj noći.

Bez osjećaja,neznajući da osjetim ono što me drži,što je možda čas hrabrost,a čas potištenost,bačena u surovu i tešku borbu,koprcajući se kao riba na obali rijeke,dodirnu me jedno ništavilo okićeno nadom i podari mi snagu da krenem dalje jednim novim putem gdje je obećano jedno pozitivno šarenilo.

Sve ono zašto sam se borila do sad,ostalo je u jednom prošlom životu.

Sve ono zašto sam se borila do sad,ostalo je tamo pod zemljom.

A onda sam prvim dostojanstvenim korakom kročila na taj novi put.

Moć svjetlosti obasja moje odijelo u crnini i dopusti da se rascvjeta jedna lijepa pomisao gore gdje je ostala praznina.

Povodom mog novog rođenja podari mi se iskren dar.

Jedan novi neispisan život bez zablude,zanosa,iluzije.

Razdragano sam pružila ruke,okrenula se još jednom i prešla pogledom preko onog što se naziva sad prošlost.A onda sam dugogodišnji korišteni štit i mač bacila sa umornog tijela i odjeknulo je oštrim zvukom u trenutku kad je dodirnulo tlo.

A taj zvuk nije bio ništa drugo nego poruka koja je odzvanjala u mojim ušima.

Onaj ko se tako dosad borio,on je zaslužio jedan novi život!

Onaj ko se tako dosad borio,on ima pravo da pokaže ono što je davno naučio!

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

6 komentara

  1. Jaki su oni koji izdrze… Kao takvi, naravno da imaju pravo na novu sansu…
    Nece ti se desiti nista sto neces moci podnijeti. Jer sve je popraceno razlogom, sve je skriveno u svemu. Eh moja ti, kako me znas “zdrmati”…

Komentariši