Sjedili smo tu.
Pogledima se volili.
Bila je duboka noć u 2.17 na željezničkoj stanici.
Ti i ja i magla grada poslije katastrofe.
Buhaha….
Skinuli smo i poslednje odjelo nakon par mjeseci.
Sve do kosti…a ipak smo mislili na svoje duše.
Opet mi nisi tu prokleta dušo,ne mrzim te,ja te samo volim.
Jednostavno tako,volim te ja!
Koliko još u životu imaš namjera da mi pobjegneš?
Budalo.
Sjećaš se onih naivnih pokreta u našim odraslim godinama?
Pogledima se volili.
Bila je duga jedna Decembarska noć.
Buhaha…
Skinuli smo sve do duše.
Moja i tvoja budalo gdje je zalutala naša Dolce Vita u bezkraju?
U 2.17?
Jel?
opet je neko hladno tonuo do dna…
I ti nemas sna ha?
Pod hitno kupiti tablete za spavanje ili brojati ovce u stadu :~)
eh moja senjora ….
:*
neka pitanja uvijek ostanu neodgovorena. zelim ti da nadjes svoj odgovor na ovo 🙂
Zelim da znam tko krije tajnu poraza…
lijepa ti i “OVA STRANA” tebe….