Because…


Taj dan se Shakespeare nije osjećao baš dobro.

Salio je jednu poveću bačvicu crnog vina i onako pijan je skontao da mora nešto da piše.

Umjetničke duše su proklete,nikad im nije dosta.

Otišao je do ćenife i ponio je hartiju,pero i tintu.

Ufatila ga bila sraćka i dok je onako litao sjeti se da želi da napiše nešto snažno o ljubavi.

Tad je nastala ona legendarna priča o dvoje mladi koji su završili u velikoj tragediji radi ljubavi.Ko biva,volili su se,nisu im dozvoli ljubav,tako da su se na kraju ubili jedno za drugim.

Eh Shakespeare dobro si ovo usro,života mi.

Radi ljubavi se ubiti?

 

Ma okaj to sve,nego evo poliram ovaj kamen pa mi velika želja da ga bacim sa onog mosta u San Francisku,jer bi volila da uživam dok gledam taj dugi pad i kako bi lijepo ćopno dole i pustio da se razfrcaju  kapi vode u zrak.

To bi bila fotka za deset.Fakat.

 

Eh tako,život fura dalje,a ti Točak to malo podebljaj,jes čuo,imaš ovdje jedno slobodno srce koje je željno ludih ritmova…

 

“Sloboda je samo onda kad čovjek nema više šta da izgubi” 

Janis Joplin

 

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

7 komentara

Komentariši