TRANCE


Pa dobro,nije bas da je tako,ali je tako nekako.

Za mene je bilo vrijeme stalo.
Osjecala sam se kao Ellen Ripley iz filma Alien koja je nekih sezdesetak godina plovila svemirom spavajuci.
Dok sam spavala nisam nista znala,ali cim sam se probudila znala sam da ne poznajem taj svijet koji vidim ispred sebe.
Nista nije vise bilo isto.
Ali jedno jeste!
Supacke ljudske naravi su ostale ama bas u bocu iste.

Odpepala sam tako uz slast par nekih ljudi danas na poslu i sjetila se na svoju zalost,da moram i sutra da radim.
Ja ljudi moji neznam sta je ovo,ja isto ko da radim samo sa debilima.Ma hajde,reko sebi,rad nikad nije uspio da ubije covjeka,(vec je samo uspio da ubije rahmetli Imshirovog vola ili tako nekako),pa ja sebi skonta da je ipak lijepo raditi i tako to…

I dok sam tako razmisljala vam-tam sjetim se da je proljece ubrzo tu i da hocu da promjenim mnogo toga ove godine.
Organizujem se ja na brzinu i skontam sebi da do 21.Marta hocu da fino izbacim neke stvari iz svog stana ili ako nista da ih premjestim s mjesta na mjesto.Very pametno,nema sta!
I pocnem ja da kontam sta bi prvo mogla da uradim i skontam sebi da danas necu raditi nista.
Kazu da je petak 13-ti opasan dan tako da sam se postedila danas bilo kakvog rada osim vozanja MAN-a i Neoplana.
(A ona stara poslovica bi rekla sad:"sjedi drvo na drvo"!)


Citam jutros neke novine i izvlacim iz njih samo sranje.
Kako novi list okrecem lijepi mi se za prste ona kaka.
Kriza gore,kriza dole,kriza lijevo,kriza desno.
Momak od sedamnaest napravio amok,ova firma se zatvara,vuk pojeo ovcu i tako dalje…

Ripley li Ripley,idi spavaj jos sezdeset godina,bolje je…
Zlo nikad neprestaje,vjeruj!

A sto se ljubavi tice ako vjerujes u nju,evo ova nota:


Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

5 komentara

Komentariši