TLI TAČKE…

Kažu da svi jednog dana dođu pameti.Možda sam se među njima našla i ja.Možda.
I tako sjedeći jednog dana,kad sam došla pameti,na um mi je palo da je krajnje vrijeme početi da pišem nešto što bi zaiteresovalo svijet.
Koga je to danas još briga za ovaj svijet?Molim te lijepo?
Možda još uvjek mene.Ali za koji svijet?Možda moj?
Javlja se u meni neka vrsta sumnje.
Kako mogu da vidim svijet kao totalno neinteresantan,
a da pričam o svom svijetu kao da je interesantan?
Onda se zapita da li sam uošpte došla pameti.
Nisam.
Al drago mi je da se držim one lijepe teze da  čovjek uči dok je živ.
                                                      …
Sjedeći tu sjetila sam se da je krajnje vrijeme početi da pišem,da bi pobjegla od nerealnosti sažete u samo jedan pravac.Ili hoću da pobjegnem od realnosti sažete,
ali ničim nezaustavljene u milion puteva koju samo budućnost poznaje.O,ne!
Ovaj put mislim da je smješno misliti da realnost može biti sažeta u milion puteva ili u najgorem slučaju u samo jedan pravac.
Ko će ikada da sazna gdje je ludostima i pitanjima početak ili kraj.No, nebitno uvjek počinjem na novo da se pitam kakav je ustvari ovaj svijet,a to odkad i zašto postoji totalno je nebitno.Svijet?
Ne,nije ovaj svijet ružan,tužan,zločast ili možda pun intriga,zlonamjera ili tome slično.
Stanovnici njega su glumci i za svaki postupak koji se dešava odgovorni.Fakat.
Nećemo sve stanovnike češljati sada jednim češljom.
Nebi imalo smisla da ignorišemo tako duše.
Duše pune smisla za lijepim,za čistim životom samo.
                                                       …
Bilo bi mi totalno svejedno čak da smo rodom negdje i iz druge galaksije,samo se često pitam zašto imamo tako čudne namjere u genima.Teoretski,povremeno.
U životu srećemo svaki dan ljude.Na njihovim licima možemo pročitati skrivene geste,da li pune ludila,da li pune tuge,radosti,da li zloćudnosti ili dobrote.
Imam toliko toga da objasnim,ali nema me ako moram da objasnim bilo šta.
                                                       …

Kada ljudi ne mogu da spavaju dešava se to iz raznih razloga.
Previše su umorni,ali ne od umora,već od života.
Umorni su od ispušenih cigareta,od ljudi,od košmara,od štresa,od misli u glavi(ako uopšte znaju o čemu su mislili u onih šezdesethiljada misli na dan koje produciraju) i umorni su zbog ljubavi,a u najgorem slučaju zbog mržnje koju gledaju svaki dan među ljudima.
                                                        …
Ljudi bez prestanka vode bitke,a ako nisu osjetili rat vode bitke sa samim sobom.

I tako dalje…

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

10 komentara

  1. Ma daleko od toga sinko drage mame svoje,covjek dok razmislja o onome sto vidi znaj da je glup i prepun zelje da upozna nesto sto nepoznaje.
    I bas “to” ima u sebi neodoljivu zelju da upozna do kraja ono sto vidi.
    A kad upozna ono sto vidi ide dalje.
    I tu je napredak gluposti:)

  2. Ovaj svijet shvatam kao pozornicu na kojoj je bezbroj glumaca. Cilj svih mojih nastojanja je dobiti i sto bolje odigrati ulogu pozitivca. Negativci (i negativne pojave) me uopce ne sikiraju jer nuzno moraju postojati. Sve, ama bas sve mora imati svoju suprotnost. Ja hocu biti pozitivac i sve oko mene ce, u konacnici, biti pozitivno.

  3. Ma nije samo to dovoljno to sto ja nabroja da mi ne mozemo da spavamo Avadon.
    lataif postoji samo jedna rijec i ta rijec je izvor dobrocanstvu.A to je ljubav jaka i iskrena.Ona ljudska i od srca.Kad je svako u sebi osjeti nece imati namjeru da mrzi cjeli svijet.Voljet ce onu ljubav koju osjeca u svom srcu i ako je ta ljubav jaka onako kako se predstavlja sta onda ima nacina i muda da stvori mrznju medju ljudima?Pitam se samo nako teoretski,povremeno.
    Ja mislim bar da treba imati za svako svoje djelo koje pocinimo samo dusu,a sve ostalo dolazi samo kao misao koju vec dugo zelimo ili uradimo.
    A ako radimo ono sto svijetu nije poznato i ako tim ucinimo dobru stvar onda trebamo da osmijehom kroz zivot hodamo.

  4. Ti rece da je ljubav pokretac dobrocinstva. Tacno. Citiram te dalje: “Kad je svako u sebi osjeti…” Eh draga moja Senorita, to se nikada nece desiti. Da nije mrznje, ne bi bilo ni ljubavi. Sve ima svoju suprotnost. Kako bismo znali da je nesto lijepo, ako to ne usporedimo sa necim ruznim. Eh sad, ti uzmi ljubav ili mrznju. Izbor je tvoj. Kad je nekada davno, u Iskonu, stvarana ljubav i mrznja, ti nisi konsultovana, a nisam ni ja. Dakle, izaberi ljubav i ne sikiraj se zbog postojanja mrznje. Zelim ti mnogo lijepih trenutaka prepunih ljubavi.)))

  5. hvala lataif;)
    xlady negubi tako brzo zivce:)
    Eh vidis dince ima i toga,ali bolje je nauciti bar kolko tolko pa da se neumre skroz glup:)
    pa shizi ja ti ko biva pisem nesto svoje za sebe,a imaju i odgovori na ovo sve,ali napisat cu i njih na blogu kad bude sve gotovo;)

Komentariši