Zbogom,zbogom,zbogom…

A oblik tvog osmijeha zareza se duboko u moje lice,u moj osmijeh…
I nikad ništa više ne bi od toga.
Kao raskoš i kao bol ocrta se svaki dan u mojim smjehuljama.
Razli se jedno sjećanje na iluziju života moga.
Prvenstveno i časno.Ludo i jasno.
Lažno.
 
A sad ti zborim zbogom,zbogom,zbogom…
I puštam te iz svojih ruku kao pticu iz zlatnog kaveza.
Zauvjek i tajno,ne dalekom mirisu proljeća.
Leti visoko i nemoj pasti nisko,to je sve što sad ti još želim.
Lomim sad kavez zlatni.
Svjesno.
 
A naš susret prosuo se sitnim zvjezdicama i ostaje zabilježen nebom cijelim.
Treperi mi vječnost u susret.
Njoj ću ove noći tvoj smješak sa svog lica da dodjelim.
 
For “Enigma”
vaya con dios forever
Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

12 komentara

  1. Braulio care,pametno zboris,ali osmjeh sam ostavila u kutiju za uspomenu:)
    Eh hvala Bettie,jest to tako,ali bit ce sve bolje…
    Eto lataif ako vjerujes ti me iznenadi svojom lijepom rijecju:)
    Kiki ja sam ti oduvjek nesto pomalo pisala,stas ko umjetnicka dusa:P
    Oh cosmo ma ti si meni vako hocu ,kako ti to lijepo sastavi nebi ni ja znala bolje kad me opali ona moja luda:D

  2. Oprosti shizi tebe zaboravi.Pa stid nek te bude kamo tebe?:D
    De bona salim se ni ja nemogu da stignem da obidjem sve svoje drage blogove,jbg to je tako i mene nema plaho tebi 🙁
    Oprostit cemo jedna drugoj,jel valja? 😉

Komentariši