Mali umiljati medo

Odlučila sam da ostavim trenutne negativnosti iza sebe.
I lijepo mi je kad se družim stim osjećajem.
Osjećam se slobodno,jer moja podsvijest mi uvjek veli da nema problema koji se ne može  riješiti.Sve je ustvari samo stvar ljudske volje.
Nažalost,mnogi ljudi misle da moraju da žive onako kako bi drugi želili da oni žive.
Ima mnogo ljudi koji žive po tuđim idealima,a to što ti patiš čovječe,ovom svijetu nikad neće biti bitno!Shvati!
 
Ponekad,kao juče,poslije šljake odem u jednu meni dragu radnju.
U toj radnji nema čega nema.
Od razglednica koje ja puno volem pa do odkačene hippy odjeće.
Od nekih figurica iz Indije pa do mirisnih stapića,malih svesčica sa lijepim motivima i tako dalje i tako dalje.
Juče je padala kiša,ona dosadna Januarska,kao i danas,ali imala sam snage da nakon svih trenutnih sjebova pošvrljam kroz poznate prečace i odem do te radnje.
Kupila sam tu sebi one male slatke worry lutkice i zapalo mi je za oko nešto pravo fino.
Kupila sam i to.
Nosim na lančiću,od srebra je i daje mi puno snage.
Jedan u srebru znak OM,kojeg već godinama želim da imam.
Sve što čovjek poželi kad tad će doći vrijeme toj želji.
 
Totalno sam izjednačena u svojim mislima ,ali…
Ima nešto što me trenutno puno boli.
 
A to su ovi dani kad se prebližava godina dana odkako je umro moj Sijamac Mikael.
Danas mi radna kolegica i dobra jaranica piše poruku i pita me imam li interesa za jedno mače krajem Ferbuara.
Ja joj kažem da je to lijep gest od nje,ali da neću i da ne želim.
 
Nevjerovatno koliko se čovjek može da veže za jednu životinju.
Svaki put kad je hladno i kad sjedim za kompom nosim jedan te isti džemper.
Džemper u kojem sam bila kad mi je moj mačak Mikael  bio zadnji put u rukama.
 
Ali mislim da je došlo vrijeme da pustim i to od sebe i 31.Januara  ću ovaj džemper da dam u crveni krst.Ali to je poseban džemper.Nekad sam ga davno dobila od svoje haverke i taj džemper ima na sebi motiv nekih starih Inca ili Maya,neznam tačno.
Znam da sve ima svoj smisao u životu i da sve mora onako da teče kako mora da teče.
 
Ja sam na nebu odabrala posebno mjesto za mog mačka Miku.
Ona mala kola ili neki ga zovu mali medvjed.
To je za mene njegovo oko.
I svaki put kad noći pogledam u nebo i vidim te zvijezde,
znam da moj mačak jednim okom gleda na mene.
A on zna da sam ja jedina koja će uvjek na nebu tražiti taj skup zvijezda.
 
Nadam se da si mi dobro moja mala neiskvarena,nježna dušice.
 
Znam da mnogi neće moći da shvate sve ovo moje,ali pišem onima koji znaju šta znači imati najmilijeg kućnog ljubimca i šta znači izgubit ga zauvjek.
Možda se i nekome od vas neki skup zvijezda sa neba sad smiješi.
Neznam.
Možda…
Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

8 komentara

Komentariši