Znam da je sad hladna i da je prekrio snijeg…
Vidim je kako ponosno i onako stara stoji na brijegu.
Ona je veliki svjedok svih događaja,ali je najbolja prijateljica.
Nikad nikom neodaje tajne koje zna.
Šuti o generacijama i generacijama srednjoškolaca koji su bježali sa časa.
Dolazili su gore.
Pušili su cigare i pili piva,vino.
Možda se našla u svemu tome i poneka džoja.
Ona ne priča nikome o tome koliko je prvih poljubaca se desilo pred njenim očima.
Koliko se flaša razbilo njoj od kamen.
Koliko je ruku dodirnilo drvo oraha koje je nekad raslo gore.
Koliko se djece igralo na njoj lopte.
Bilo je i koza koje su pasle njenu travu.
Bilo je i granata koje su šibale pored nje i po njoj.
Bilo je i suza koje nikad nikom ne pominje.
Sanjala sam je sinoć.
Sanjala sam kako otvaram kapiju i idem putićem.
Golubovi su letili poviš moje glave i vidjela sam plavo nebo.
Vidjela sam kamene stepenice i male guštere koji se vješto skrivaju.
I u snu onaj lijepi osjećaj lakoće i mira i neka posebna želja u srcu…
Kao neko prelijepo sunčano jutro.
Znam da je lijepo biti gore i posmatrati tihi grad.
A sad puno daleko od nje znam da će mi čitav moj život da znači.
Uvjek i puno.
Ostaje najdraza i najmisticnija rusevina koju sam ikad vidjela u ovom svom zivotu.
sječanja nas tjeraju da se vratimo tamo gdje smo bili sretni,pozz
Pozz nazad,a to sto se sjecanja tice to je nekako konstantno tu,uvjek nesto podsjeti na neki fin dogadjaj ili na neko fino mjesto koje nam je lijepo ostalo u sjecanju…vazno je da lijepa sjecanja potiskuju ruzna ko sto bi Balasevic reko:)
Znas kako to Johnny biva,na kraju krajeva sta nam ostane ako sjecanja utihnu?:)
A ako sjecanja utihnu nek onda ugase i muziku:)
Ps.I svjetlo:)
A gde se ovo nalazi? Kazi nama koji zivimo malo dalje
Eh ovo se nalazi u Maglaju u BiH 🙂