Svijetlo jutro u kojem sam opalila u paralelni univerzum

Pijem jutarnju.
Previše je ovo rano za mene da se dižem.
Eh,sad tačno znam kako je muškarcima i koji dever deveraju svako jutro.
 
Probudio me neki odsjaj svjetlosti u 6.30 i čujem da negdje neko nešto struže.
(Vanzemaljci su među nama)
Odem do prozora i ima šta i da vidim,napadao bijeli i to ono pravo.
Odma me ufati panika,kako ću sutra na posao.
A ja sastavim u glavi stih:
 
“Stružem snijeg sa auta i sa puta,
a moja misao prema tebi luta,
Prazna baterija i ne pali u leri,
dragi dođi pa mi popravi auto”
 
Eh onda se ja posvađa i sa ovom Bandidom i sa Senoritom koje nosim u sebi i što mi nedaju da spavam i tako se i razbudim i sjetim se da sve što ja u zadnje vrijeme sanjam  totalno je opičeno.(Samo jednu stvar cu vam ispričati,jer sve ostalo nebi bilo dobro da znate.)
Klaviri kako plutaju mutnom Bosnom…
Dobro je da nisu letili,inače bi se mogla Kusturici za ideju da javim.
Mada i telekineza je vala davno isfurala svoje.
 
Hajd eto dobro,priznajem,niko na svijetu nije perfektan,jer samo trenutak u čovjekovom životu to može da bude, tako da ostajem u nadi da ovi moji snovi nisu perfektni,ali da će jednoga dana možda to i biti.
(Čuj,molim te lijepo,sanjati veliko groblje zahrđalih Harleya,niđe veze sa perfekcijom)
 
Razmišljam često o tako nekim svojim budalaštinama i ovo jutro je bilo odlično gnijezdo za takva razmišljanja.Ja kad ovdje pišem post za blog i kad opalim ono “objavi odmah”,
pitam se,šta li se tad desi sa postom kojeg objavim?
Da li je samo objavljen ovdje ili postoji negdje neki paralelni univerzum gdje će isto biti objavljeno ono što ja pišem.I tamo u tom univerzumu postojimo svi mi,još jednom,
koji smo ovdje i na ovom blogu.Ovo je definitivno akt X!
 
Eh pošto sam se dovoljno isprovaljivala za ovo jutro i pošto vi sad imate fino čemu da se smijete,ja odlazim da napravim jednu lijepu šetnju i slušam škripu snijega ispod nogu.
Glava me zaboli od ovih mojih ludosti,mogu tek mislit kako je vama.
Deder,tuhajte u prazno ko i ja ova.
Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

8 komentara

  1. ja sinoc nisam sanjala nista, nisam mogla od muke :S A mozda i jesam al se ne sjecam…. a haman da jesam.. hmmm….

    dobar jutar sine.. hajde jebem ga kad ces sa mnom tu kafu srknuti?

    I imam ja jedan bolji stih od tog tvog

    Velika ljubavi iz maloga grada, ti neces ovamo, ja ne mogu tamo, pa kako onda da se zabavljamo hahahaha

Komentariši