PREDZADNjA IGRA ODISEJE
Jedno drvo i na njemu smrznute kapljice jada
cakle u mojim crnim očima.
Pitam da li ću ikada više kao sada,
dopustim da jad pada?
Dopustit ću da pada jad i smrska se pod mojim hladnim nogama,
a sve što je bilo sumorno i teško kao nekada,
neće se cakliti u očima mojim.
Nose me struje,
u radosti,
u sreći,
u svjetlosti i u mraku,
a ja šapućem sama sebi u uho:
“Zar misliš zvjezdana noći pričati meni o padu”?
Šapućem u mraku:
“Zar misliš zvjezdana noći pričati meni da jedno drvo u zimi nosi u sebi nadu”?
Možda će ga slomiti i očajno će vikati hladan vjetar do korijenja,
a možda će u sjećanju Sunce jako,srž da sačuva.
Toplo poput suza djeteta.
I u sjećanju oni mali leptiri što igrom leta proljećem zalutaju oko pupoljka.
I svjetlost koja se lomi u čaši kao toplina ljeti u krošnjama.
I kao luđački povjetarac koji je pred jesenju oluju nad morem.
I ono malo zimskog vremena bez metaka,
koji ponekad šibaju,a ipak puste ptice da lete u slobodne zore.
I proljeća i zime i ljeta i jeseni,
sve je kao predzadnje putovanje svjetlosti.
Nije ništa kao drvo ovo,jer ono je isto kao i čovjek.
Sačuvat će u srži i svoj smisao,
ali ako se izda,ostat će samo kao jedan dan,
koga je jednom neko tek tako u nekom danu izbrisao.
Oh prozori moje crne duše.
Smrznute kapljice nisu ništa više
nego kristalne riječi i mašte koje žele predzadnju svjetlosnu odiseju da sruše.
Svima sa dushom…
uhvati zvijezdu padalicu
otvori prozor svoje duse
pusti svjetlost sunca da ogrije pogled
…
🙂
vidi shiziku sta ona svasta zna 🙂
ja samo da ostavim trag …pozz
Zdravo djevojke,bas lijepo da vas ima:)
Svidja li vam se ovo moje cudo sto sam pisala?:)
Jel i meni s dushom? Ustvari nije ni vazno, jer svakako nista ne kontam.
Ostadoh bez duše prilikom jedne čarolije tako da ne smijem komentarisati :~)
Mati draga zar je moguce da kontrash nista ne konta?:)Kontat ces,kontat ces:D
Cosmo tebi cu oprostiti,ti si moj stari pajdo:D,slobodno ti komentarisi:D