Kad je ono odkucalo ding dang dong u 00.00 čestitala sam dragim ljudima Novu.
Za sebe lično sam skužila jednu stvar.
Prvi put u svom životu,od kako se sjećam tih dočeka Novih,shvati da sve što sam poželila i osjetila bilo je ono nešto,što bi se moglo nazvati -ama baš ništa-.
Dok sam onako posmatrala vatromet razmišljala sam da sam uvjek imala poneku željicu,ali ovaj put,baš,ama baš ni jednu.
Slobodna ko orao u letu.
Pa dobro.Mogao bi to biti znak da ostajem ista,posebna,slobodna i samo svoja.
I bit će tako i ove godine koja se dovukla ko neko prebijeno pašče kojeg je neki manijak izmlatio na ulici.
Ništa neće biti drugačije,niti ja očekujem neke promjene.
Jutros sam sjedila u pekari prije posla i pijuckala neku kaficu.
Bila sam onako blizu prozora i osjećala sam se ko neka kurva u Amsterdamu.
Nikad više neću tamo na kafu,da dodam još uz to.
Ne zato što se ja tako osjećam kad tamo pijem kafu,
već zato što neću da gledam ljude,a ne žele vala ni oni da gledaju mene.
Svi oni ljudi koji su prolazili nisu imali nikakvih promjena na sebi.
Starci su ostali stari,djeca su ostala djeca,ko je bio klošar i dalje klošari,
ko je bio puknut i dalje je puknut,naštirkane djevojčice su izgledale pomalo umorne,
ptice na grani su bile šćućurene ko i prošle godine,
auta su istim tempom šibala…znači sve,ama baš sve isto.
Dosta pesimistično,reko bi neko dok čita,a sad ćeš ti čuti babo šargije kad zašargija.
Ja sam danas tako sretna i samo ću vako da kažem.
Hvala ti mati što rodi vako vrijedno dijete sebi 😀
Ja sam danas uz pjesmu otišla na posao,ko ptić kakav.
Poželila sam bila posla,ma samo tako.
Fino muzikicu u ušikice i laganini volančić u ruke i furaj.
Orilo,gorilo.
Da sam ikako mogla,skakutala bi na onim točkićima,a ne kotrljala.
Baš mi je bilo lijepo.
I da vas nebi više gnjavila sa ovim osjećajem koji je bio danas tu na prelive,
sad ću da vam dočaram koja mi je pjesmica bila danas hit dana.
Neko će reći,ma koja to budala danas još sluša?
Ali eto,ko što bi rekla jedna stara rahmetli žena:
“Draga pamet,nije nipošto skupa”,
ja se eto nadam da će se ova godina smilovati na sve nas,
pa da nam podariti puno para,pa da je kupimo sebi svi mi koji smo blentavi.
Mada, kad ovako razmislim,ja ću ipak sebi za te pare da kupim razna putovanja i ostat ću vam i ove godine blentava budala,a zdrava i živa,
(samo ako vam nije nešto crnjak radi toga)…
Kometarišite,a pogotovo možete da se divite što me mati vaku vrijednu rodi + blentavu + zdravu +optimističnu 😀
Evo ide muzika…
Elem nek ni ja nisam sama… ovako imam tebe, tu smo mi negdje, barem sto se tice pameti :o)
Ha ja ba,dvi budale,a jedna pomisao:D
zadovoljstvo dalazi uvijek, i najprije, iz nas samih :))
zato ostani vesela, blentava, vrijedna i sve sto ti se cefne
uzivaj :)))