Čovjek pati da shvati,a kad shvati da pati onda pati što je shvatio da je uzalud patio.

Zadesila sam se jednom u nekom “odraslom”društvu kad su se šprdali oko ove rečenice.

Meni je bilo tad jedva dvanaest godina u jednom tad prijeratnom kafiću.Žica su ga zvali.
Bio je u jednoj staroj kući,a pored njega,kad izađeš na svjež zrak,gledao si u mutnu rijeku Bosnu koja je bila udaljena nekih možda jedva dvajest metara.
Ja sam tad bila Alisa u zemlji čudesa,jer okolo mene,kad sad pomislim,bili su samo neki tipovi duge kose,a poneki sa onim repićima seljačkim što su se tad nosili.
Piće se točilo ko viski u Tennesiju,pušilo se ko da su svi Turčini i ženke su imale,”vidi sisu majice”i  skoro sve miniće i one štrample što su se tad u to vrijeme furale iz Turske.
(jeboteee,znaš kako kažem ovo jeboteee,razvučeš malo na kraju)
 
Hajd reko.
 
Znam da sam pila kenijadu i da sam posmatrala kraičkom oka bilijarski stol.
Tamo su neki kjul tipovi i onih par kjul ženski igrali bilijara.
One su,moram uz to da kažem,imale na sebi farmerice,one od streča i neke maje od nekih Iron Maiden i co. grupa ili tako nešto i meni to bilo zabavno gledati.
Kat!
 
U ovo jutro se javljam zato što je to meni ćejf.
Sad kad mi je trideset i koja,i kad nisam više Alisa u zemlji čudesa i kad mi je svejedno da li toče viski sa lijeva na desno ili sa desna na lijevo i kad mi je svejedno proći ponekad u životu pored te kuće, a da me srce ne zaboli,(jer znam da će je vrijeme  srušiti kao i kuću gdje je bila Selma u starom gradu,(a kad su je srušili bolilo me je puno),
sjetim se ljudi kojih sam upoznala tad i ljudi kojih sam upoznala dugo vremena poslije.
 
Dugo vremena poslije sam upoznala njega.
On ima danas rođendan.
 
On je duša od čovjeka,a svima je trn u oku u maloj kasabi.
Svi kažu za njega da ne vrijedi,da je loš,da je propalica,da treba ga zaobići.
Ja neću.
Ostao je uvjek isti i uvjek svoj.
 
Pati,jer je shvatio da je uzaludno za svijet  patio.
 
Eto,de šprdajte se sad okolo njega ili mene,svejedno je.
 
Početak?Čega i koga?
Život?Volja i borba.
A smrt?
Vječni kraj.
 
Sretan mu rođendan,al sad neznam dali je dvajesti,trijesti ili četeresti?
 
 
Ps.pjesma je od mene
Treba biti u duši dobar da se komentariše ovaj post.

Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

3 komentara

  1. odlican naslov posta-pa zar i nije upravo tako? 🙂
    a on-e pa svaka “kasaba” ima nekoga koga niko drugi ne razumije, i ne zeli da razumije
    a kad bi samo pogledali malo dalje od tih svojih granica sto su sebi sami nametnuli…
    eh, kad bi samo…

  2. Shizi vjeruj mi da je onako kako ti ja velim:)
    Problem je da nemaju granica i da to tacno znaju i da bi mogli biti i doktori i ucitelji,ali neda im se u ovom zivotu…
    Kloci ako vidis osmjeh na licu znat ces zbog cega je:)

Komentariši