-Pa znaš valjda da ispijam kafe još uvjek sam?
-Pa …ovaj…znam…
-Nije lako ovaj život ovako živjeti sam…još pogotovo uz ovu moju bolest…
-Znam.Znam i to.
-Hajde da ispušimo po jedan Drinaš na brzinu i hej…nemoj da zaboraviš obući onu pletenu kapu ako si već kosu oprala!Znaš onu što sam ti dao?
-Naravno da je sjećam,ne brini.Pazim ja na sebe i na tvoju pletenu kapu…
Upravo mi je na glavi.
-Znam da paziš,pazi i dalje glavu svoju,jesi li čula?
-Jesam.
-Zauvjek ćeš ostati moj najdraži borac kroz život.
Klap!pipipipipipipi…
Osmjeh veliki Johnny od uha do uha.
Nek su samo zivi poneki ljudi jos uvjek i ja sretna:)
Puno!