UMJESTO GLUPOSTI …

…da vam ispričam kako poneke legendarne LP´s završe.

Nisam poznavala tog momka,ali kažu da je bio baš duša od čovjeka.
Kažu da kad ga sretneš imaš osjećaj da si sreo nekog hipika iz šezdesetih…
Crna duga ravna gusta kosa i uvjek je nosio znak “pisa” na lančiću i hlače na trapez.
Bio je kažu prava raja i bio je i jako smiješan.
Ima tu puno smiješnih anekdota o njemu,ali…
Uglavnom,taj momak nije baš nešto ni imao puno sretan život.
Starci su mu se valjda rano razveli pa je završio i u domu za nezbrinutu dijecu u Derventi itd.
Na kraju krajeva,taj momak je svo vrijeme rata bio u ratu i bio je  borac i branio je svoj grad i preživio je taj rat.
U nekom Aprilu 1996 kad je već bio završen rat u BiH pozvan je bio da komšijama  pomogne u vezi  nekog posla i trebao je da ode na neko brdašće sa njima.
Trebala je da se uredi neka njivica.
Bio je tako dobar i  nije nikad mogao reći nekome neću i nemogu.
Možda ga je ta dobrota baš i koštala ili je to bila njegova sudbina,ko bi ga znao?
 
Nagazio je na minu taj dan  i nije bilo više spasa za njegov život.
 
Nakon te tragedije,možda nekih pet mjeseci,čula sam da njegova mati prodaje njegove ploče.
Bilo je tu dosta dobrog rocka i fine muzike i kupila sam par ploča.
Između ostalih i ploču od Miladina Šobića”Umjesto gluposti”.
Na njoj još uvjek piše ime tog momka(kao i na svakoj drugoj koju sam kupila taj dan) i danas kad je onako posmatram zapitam se često kakav bi bio taj čovjek danas da nije nagazio na onu prokletu,jebenu,usranu minu.
Pitam se koliko još takvih događaja je bilo,koliko ih ima i koliko će ih još biti.
Nepitam se,samo razmišljam,onako…
 
Najvažnije je da vlada zna dobro srati i jesti govna i tjerati sebi keshu  fino u padže,vozati fina auta,jesti po finim restoranima i kraljevski živjeti i imati osjećaj” boli me kurac za narod”!
Ali sigurno ni juče,ni danas,ni sutra neće biti toliko važno da se nađe novac i da se očisti još mali milion onih mina koje su postavljene za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.
Sramota je proći nedaleko od glavnog grada BiH i vidjeti komad zemlje koji je obilježen trakama da tu još uvjek postoje mine.Halo ba?Kako onda tako jedna zemlja da uđe u Evropu?
Neznam…neznam…neznam…
Gdje da nam djeca rastu?Gdje?
 
Kako god.
Bio bi sigurno i danas hipi i živi u velikom miru i velikoj ljepoti veliki hipiku.
Peace!
Možda si baš ovu slušao zadnju prije smrti.Ko zna.3B?
 
Pridružite mi se.Dovoljna je riječ Peace.

                 

 

 

 

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

5 komentara

Komentariši