ŽIVOT JE ĐIZLIJA
Svi žele u svom životu neke promjene.
Neki bi da mjenjaju auto,neki bi drugi posao,neki bi da mjenjaju državu.
Neki bi novu frizuru,novu djevojku,novog tipa,novog oca,novu majku,novo proljeće,nove filmove,nove žice za gitaru,novu peglu,novu gumicu za brisanje…ono primjer,bezveze…
Ja lično za sebe nebi ništa da mjenjam.
Ne pričam ja to zato što sam nešto ekstra sretna,ali stvarno nebi ništa da mjenjam i neka je sve ovako kako je,jer ne bih da remetim put koji će se roditi iz ovoga što se trenutno dešava.
Pa dobro sad,evo da priznam boljku svoju.Iskrenost nikad nije loša stvar,jel?
Možda mali dio moje duše trenutno prolazi kroz pakao i vodi neki mali rat sa đavolčićima,ali neka mojoj duši tako kad je blentava i luda.
Ali neću da se na dušu svoju žalim.
Duše mi,nikad bolju ne upozna ja
Osim toga sve u životu što se dešava mora da ima svoje razloge.
Eh tako,šilteta sam namjestila i akšamluk pravim večeras uz sevdah.
Countdown počinje.
Litar i po mastike,kolut masnog sudže,glavica crvenog luka…sve je tu.
Još mi samo Mujo fali da mi podkuje konja bijelog i snjeg da mi padne na behar i voće…
…ojha…ma hajde… novi dan,nova nafaka,ko što bi narod pametan reko…
Pu,pu,pu grešna dušo,jami hajtarluka ovdje!
Ha,ha
09.10.2008
Čovjek bez želje, po mom skromnom mišljenju, nije sretan čovjek, zadovoljan : to je čovjek bez mašte, bez sna i samim tim mrtav čovjek, bez svijesti. Aspiracije, ambicije, čežnje, ne treba uvijek shvaćati kao dio boležljivih kompleksa. Ustvari, ništa ne željeti je potvrda inanicije kao stanja koje vlada bićem i izolira ga od mogućnosti najmanjih životnih užitaka koje sačinjavaju sreću. Riječ ništa je ubojica djeteta u nama jer mu krade zaigranu čar bitisanja, slobodu, zadovoljstvo, rast.
Želi, bar avion da budeš, nemoguće. U drugom životu da se u leptira pretvoriš iz čiste radoznalosti i želje za znanjem : kako je letjeti ? Poželi mir, bolje sutra.
Ah, rastuži me, ovo tvoje.
Ne umiri, živi, budi. Promjene su dio života, otvori horizonte. Ograničenost je smrt duha.
Eh vako dear itd.
Pa ti mene mrtvom napravi,ahhh…ja ziva pravo.
Ko me dobro poznaje znati ce da sam jedna osoba koja je puna maste.
Maste mi nikad ne fali.
A sto se tice mog zadnjeg posta,on uopste nije tuzan,vec je samo onako iskren.
Neznam zasto je iskrenost odma sagledana kao tuga.
To sta cu da budem u iducem zivotu,to ne zavisi od mene.
A kod mene su non stop otvoreni horizonti i jedna sam od rijetkih koja ce dopustiti da tek tako umre ovaj znatizeljni duh:)
Ma mene nije rastuzilo:)
Jbg 🙂
A zivot je isto i bedevija 🙂
pisi pisi ko nekad dva tri reda pisiiiiiiiiii
bez kaputa, beu kaputa, srce mi kuca jace, spale su mi gace 😀
Hehe nije to nista raja draga,vidjet ce te vi kako ce te biti kad ja zapjevam…”Sinoc sam ti Safo pod pendzer dolazio”…:D