Oh kako je ljubav sveta.
Oh kako su ljudi postali egocentrični,sebični,slijepi i zanešeni.
Neznam odakle mi ta pomisao sada,ali osjećam to tako i nestidim se toga.
Nadođe često kao neki val istine koji me poplavi i zapljusne kao kanta vode.
Odavno više ne razmišljam i ne pričam o nekim stvarima koje vidim i upoznajem kroz ovaj život,ali ipak ne mogu da šutim.
Osjećam se kao da sam zadnji nosilac pravde.
Možda velike riječi za ovaj svijet,ali male za ovaj moj život.
Ipak,nakon svega ja nemam snage da pocjenjujem svoj život i da ga pravim nevažnim.
Ja sam najbolji nosilac pravde za svoj život.I sretna sam radi toga.
Kad imam snage za sebe imat ću snage i za drage ljude koje srećem i koje znam.
I svakim danom sve je manje dragih ljudi.
Dok se ovaj život okreće poput ringišpila,odkidaju se dragi ljudi svojim putevima života ili teže ka smrti.Ko bi ga na kraju krajeva znao?
Zar je zaista moguće da je ovaj život sve?
Ja hoću još!I prije i poslije ovog života.
Hoću još života,poput mačke za koju kažu da ima 9 života.
Hoću i u prošlom i u budućem životu da budem snažna.
Trebaju me.
Oh kako je ljubav sveta.
Oh kako ce ljudi postati razumni,nježni i dobri kad ugledaju val pravde.
pravda je spora ali dostizna.
znam ja od kud ti te misli … sve je kriv jedan metalac iz zenice 😛
srcempisem:tacno;)
Klocka:nije tacno,zeznula si se droaga:D
Krivo je pero,pa zato te misli:D