Danas sam provela cijeli dan a da nisam uopšte puno razmišljala. Pustila mozak na pašu, što bi u narodu rekli. Kružila sam busom po gradu i nisam razmisljala…..Nevjerovatno zar ne?
Nakon ko zna koliko krugova gradom, dođem kući,nekako prvo ulazim u kuhinju i primjetim… željna je čiste vode,mene da joj se predam, vapi za mojim rukama da je očiste.I tako ja temeljito očistim svoju "soul kitchen" i u hodu skupim sve misli u jednu krpu, sve misli koje mi nisu bile više potrebne,koje sam već u autobusu odbacila i zastenem na tren.Odluka je pala.
Hladnokrvno, gracioznim hodom sam otišla na svoj balkon i fino sve ih bacila u vis do neba. Daleko, što dalje.Zatim legla na svoju ležaljku i primjetila da zvijezdice počinju svjetlucati. Mora da su to sve one moje promišljene i dugo dumane misli, koje više nisu imale mjesta u mom životu, a Bogami ni u mojoj glavi, ušle u legende i zasjale na nebu..
BEZVEZE PISES!
joj ja seronje, ovog idiota sto nema petlje ni da se potpise, sta je ovo danas sve nekakvi supci daju lose komentare a nemaju ni onu stvar da se potpisu, cccc, samo ti mala nastavi ovaj mi se post bas svidja 🙂
goste pital te ko sta? 🙂 jebel te ko zasto?
lijepo je to misaono čišćenje , pročišćavanje , nekako se svježe osjećamo poslije !
Ljudi moze li mi ko reci od vas koji je ovo papancina ili papanka sto nista zivo ne konta?
Koji glup gost.