DESPERADOSI

I tako ispraksano protiče dan za danom.
Opet je ubrzo proljeće.
Ništa nije  kao što je bilo prošle godine,ali isto je sve.
Noć jos uvjek miriše kao i prošle godine u ova doba.
Na kalendaru umjesto 2007,stoji  2008.
Sat još uvjek obilježava kazaljkom(svojim  prepoznatvljivim zvukom)da vrijeme prolazi.
A gdje smo mi?Nigdje.
Šta smo radili?Ništa.
Nije istina!
Učinili smo mnogo toga.Bili smo svugdje.Radili smo svašta.
Čuli smo mnogo toga pametnog i mnogo toga mahnitog.
Upoznali smo dosta novih ljudi i nismo zaboravili ljude koje poznajemo.
Bili smo zdravi i bolesni.Darovali smo poklon i dobili smo poklon.
Imali smo snijega,Sunca…
Bili smo sretni i ne sretni.
Ali ipak  opet smo na kraju shvatili da smo obični desperadosi,ponjeti nadom,
koja se u stvari naziva naš život.
Ali nije život tako očajan kao što nam se ponekad čini.Nije.
I zato:LEBE  DEIN LEBEN!
Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

Komentariši