U ovaj akšamski 2.Mart igrala sam s svojom milom kćerkom „ne ljuti se čovječe“.
Bilo je prelijepo posmatrati reakciju djeteta i znati koliko je jedno dijete iskreno.
Koliko želi da zamuti pomalo i koliko se drži svojih nekih principa.
Kako umjesto da odigra 4 polja,kako je propisano i kako je kocka pala,odigra 5 polja.
Dječija psihologija.Želja da bude bolji ili bolja.
Kao i mi odrasli.Vazda živimo u nekoj konkurenciji,s željom da smo bolji nego drugi.
Žudimo za materijalizmom,hoćemo sve bolje nego drugi.
Bolju kuću,bolje auto,bolji konto.
Ali čemu to sve?
Šta nosimo u mezar ili grob kad jednog dana prestane srce da lupa?
Kad ode duša iz tijela?
Samo tijelo naše.Ništa više.
Teško je zamisliti,ali istina je.Istina nek bude zauvjek slavna.
Učimo zato svoju djecu istini i pravdi,jer nikad neće moći nepravda da pobjedi.
U trenutku kad odigraju 5 polja,podsjetimo našu djecu da smiju igrati samo 4 polja.
I recimo našoj djeci:"Ne ljuti se čovječe".
Božije puteve samo Bog poznaje,jer milostiv je i jedan je.
Uh, kad se sjetim
Moralo mi se popustati haha
Djeca su tako posebna.
Nemozes jednostavno zamjerku da nadjes,koliko god da je trazis.
Pricas onim djecijim jezikom prema djetetu i sve je dobro dok jos to znas i umijes.
Sve u zivotu djeteta i odrasle osobe moze dobro da se razvija dok si do daske konzekventna osoba.Cim dijete osjeti da se tu pomalo gubis,pocne da iskusava,da se igra po nosu.Ali nije to problem.Moze i dijete da osjeti ko je stariji.Ne nekim nasiljem,Boze sacuvaj,vec snaznom rijeci.Treba imati snaznu rijec u rukavu.Vazda.I zato i jeste tesko odgojiti i pameti nauciti.